Višnja 'Kelleris' Prunus cerasus 'Kelleris'

Detaljan opis proizvoda

Višnja 'Kelleris' - danska sorta uzgojena nakon Drugog svjetskog rata, u Europi često navođena pod sinonimom Morellenfeuer. U našim uvjetima ubraja se među provjerene višnje za kućnu preradu. Zahvaljujući samooplodnosti i redovitoj, visokoj rodnosti urod je pouzdan i u manjem vrtu bez druge višnje. Stablo oblikuje manju, široko piramidalnu do kuglastu krošnju s poluotvorenim granama, a u starosti može biti blago povijeno. Listovi su zasićeno zeleni, a u jesen požute do narančasto se oboje. U travnju i svibnju cvjeta bijelim cvjetovima u gronjama koji oprašivačima pružaju pelud i nektar. Plodovi obično dozrijevaju od druge polovice srpnja do početka kolovoza. Srednje su veličine i kuglasti do jajoliki, s tamnocrvenom do smeđecrvenom kožicom, a na stablu se u pravilu dobro drže. Meso je čvršće, rubinske boje i izrazito sočno, a sok jako boji. Okus je slatkokiseo do blago nakiseo. Čvršće meso pri toplinskoj obradi dobro zadržava oblik, zbog čega se sorta cijenila i u konzervnoj industriji. U kuhinji se koristi za kompote, kolače, džemove, sokove i zamrzavanje. Prirodni su sastojci plodova vlakna, vitamin C, kalij i antocijani, koji su zaslužni za tamnu boju.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na sunčanom i toplijem položaju, a u zaštićenijoj mikroklimi bolje dozrijeva drvo i urod je redovitiji. Pogoduje joj pjeskovito-ilovasto do ilovasto, dobro propusno tlo s dovoljno vlage tijekom rasta, pH približno 6,5–8. Sadnice se najčešće sade od ožujka do studenoga, ovisno o vrsti sadnice, a nakon sadnje preporučuje se zalijevanje i malčiranje. Tijekom zametanja i rasta plodova korisno je redovito zalijevanje bez prevlaživanja kako stablo ne bi trpjelo stres. Gnojidba se obično provodi u proljeće kompostom ili uravnoteženim gnojivom za voćke, a previše dušika potiče bujnost. Rez se kod višanja provodi uglavnom nakon berbe kako bi se ograničilo curenje smole i potaknuo rast mladih izboja. U zrelosti se računa s razmakom sadnje od približno 3–4 m između stabala, a kod bujnijih podloga 4–5 m. Zrela stabla obično podnose mrazeve oko −25 do −28 °C, no cvjetovi mogu stradati u proljetnim mrazevima već pri približno −2 °C, pa se preporučuje izbjegavati mrazišta. Od bolesti se mogu pojaviti monilija cvjetova i pjegavosti lista, a korisni su prozračna krošnja i uklanjanje otpalog lišća. Od štetnika lokalno se mogu pojaviti trešnjina muha i ptice, a kod kasnije berbe pomaže pravovremeno branje.

Više na: Upute za uzgoj trešanja i višanja

Autor: Nikol | Revizija: 9.2. 2026