Upute za uzgoj stabala breskve i nektarine

Radi se o prilično kratkovjekim stablima (15-20 godina), koja dostižu maksimalnu visinu od 5 m (visina ovisi o odabranoj podlozi), a podrijetlom su iz Kine. U našim se krajevima najčešće uzgajaju u obliku grmolikog stabla (patuljastog stabla) ili četvrtdebla – jedino tako osiguran je dovoljan dotok svjetlosti u sve dijelove krošnje. Breskve su prilično osjetljive na toplinu i opće uvjete tla, pa prilikom odabira budućeg staništa nastojimo uzeti u obzir sljedeće:


 

Sadnja i supstrat:

Za breskve odabiremo sunčano, dovoljno otvoreno stanište, najbolje na nadmorskoj visini do 250 m n. v., orijentirano prema jugu i ujedno zaštićeno od sjevernih vjetrova. Tlo bi trebalo biti suše, humozno, vapnenasto i hranjivo, s pH 6,5-8, srednje teško do pjeskovito-ilovasto. Breskve se mogu uzgajati i u višim područjima (iznad 450 m n. v.), no ovdje je uistinu nužan pravilan odabir staništa. Četvrtdebla i grmolika stabla sadimo najčešće na razmak 5x3-4 m. 

Prije sadnje stabla potrebno je ukloniti odumrlo korijenje sadnice te je namočiti u vodu (dva sata trebala bi biti dovoljna, a duže vrijeme ne smeta). Prilikom proljetne sadnje provodimo osnovno orezivanje (vidi odlomak Orezivanje), dok kod jesenske sadnje orezivanje ostavljamo za proljeće. Većina mladih stabala u prvim godinama života treba odgovarajući potporanj (neka i tijekom cijelog života). Stoga pripremimo kolac koji zabijemo u već iskopanu rupu. Zatim okomito postavimo drvenastu biljku i nagrćemo zemlju. Kako bi zemlja dobro doprla i pod korijenje, stablo malo podignemo i lagano njime protresemo. Zatim zagrnemo do kraja, utabamo i na kraju pričvrstimo stablo za kolac. Ne zaboravimo temeljito zaliti s oko 15 litara vode. Nakon upijanja mjesto sadnje možemo još zamalčirati korom ili lišćem.

 

  prosto

Gnojidba:

Izuzetno je važna gnojidba nakon cvatnje kako bismo potaknuli veličinu i kvalitetu plodova. Nadopunjujemo osnovne hranjive tvari, prije svega kalij i dušik (dušika manje). Može se prihranjivati i zrelim stajnjakom, ali to zahtijeva određeno iskustvo (uz trogodišnje stablo cca 10 kg stajnjaka, uz petogodišnje 20 kg itd.). U današnje se vrijeme mogu nabaviti i specijalna gnojiva namijenjena izravno za breskve, što će nam olakšati cijeli posao. Apsorpcija hranjivih tvari može se potaknuti i prskanjem listova otopinom lignohumata (koji se može upotrijebiti i za druga stabla ili povrće).

 

Zalijevanje:

Najveće potrebe za vodom breskve imaju uglavnom u svibnju i lipnju, te oko 3 tjedna prije berbe. Pazimo da se voda dobro upija i da stablo tako ne stoji u vodi.

 

Orezivanje:

Breskve i nektarine prilično su bujno rastuća manja stabla s tipičnim grmolikim rastom krošnje. Rodni pupovi pojavljuju se već na jednogodišnjim izbojima. Ovi se pupovi stvaraju toliko intenzivno da je cilj orezivanja ne samo oblikovanje i prozračivanje krošnje, već i redukcija zametnutih plodova. Najprikladniji oblik krošnje za uzgoj breskvi jest tzv. vazasta / kotlasta krošnja. Tom obliku pripada sljedeći opis:

 

Orezivanje prije/nakon sadnje: na stablu odaberemo 4-5 dobro raspoređenih izboja s dovoljnim kutom otklona od središnje osi, iz kojih ćemo potom uzgojiti glavne grane. Eventualnu provodnicu (terminál), konkurentski izboj ili izboje s oštrim kutom uklonimo. Odabrani izboji trebali bi biti dovoljno snažni za uzgoj kvalitetne krošnje. Sve izboje duboko skratimo na 2-3 nabujala pupa, i to uvijek na pup usmjeren prema van iz krošnje. 

 

26

 

Orezivanje u drugoj i četvrtoj godini: ponovno provedemo skraćivanje produženih glavnih grana za 1/3-2/3 i to prevođenjem (rezanjem) na niži otvoreni izboj, idealno tako da u sljedećoj godini rezom dođe do ujednačavanja duljine glavnih grana. Uklonimo izboje koji rastu prema unutra i izboje koji križaju glavne grane. Krajem kolovoza ili početkom rujna preporučljivo je provesti dodatno skraćivanje za približno 1/2 duljine novog prirasta.

 

Orezivanje u narednim godinama: usmjeravamo se na redukciju i prorjeđivanje rodnih izboja te prozračivanje unutarnjih dijelova krošnje. Najprikladnije razdoblje za ovo orezivanje jest proljeće, najbolje u razdoblju od pupanja do cvatnje. Zimsko je razdoblje za orezivanje potpuno neprikladno zbog lošeg zacjeljivanja rana od reza.

 

Kod svih rezova ne zaboravimo tretirati rane voćarskim voskom. 

 

Podloge breskvi i nektarina:

Manđurska (Mandžurská) - sjemenjak slabijeg rasta s visokom otpornošću na mraz. Podloga prikladna za grmoliko stablo ili četvrtdeblo.

St.Julien A -  slabije bujna, za teža tla.

Adesoto - bujno rastuća podloga sa snažnim korijenskim sustavom; vrlo dobro podnosi sušu. 

Montclar - tip sjemenjaka, podnosi vapnenasto tlo.  

Sjemenjak breskve (broskvoňový semenáč) -  osnovna podloga, nije prikladna za vapnenasta tla, dok naprotiv dobro napreduje u srednje teškim tlima; raste nešto bujnije.

Rakoniewicka - tip sjemenjaka, raste bujnije, otporna na kovrčavost.

Rubira- tip slabije bujnog sjemenjaka s crvenim listovima; prikladnija za lakša tla. 

 

 

Zaštita biljaka zimi:

Breskve su prilično osjetljive na smrzavanje, no unatoč tome mogu kratkotrajno podnijeti mrazove i do -25 °C. Ipak, bolje ih je za hladnije vrijeme pripremiti omotavanjem trskom, jutom ili premazivanjem debla i glavnih grana vapnenim mlijekom (20% otopina gašenog vapna i vode). 

 

Bolesti i štetnici:

Kao i kod ostalih voćnih drvenastih biljaka, i breskve i nektarine pate od niza bolesti, od kojih je tipična npr. kovrčavost lista breskve, kada se na listovima najprije pojavljuju žuto-zeleni, a kasnije crveni, ispupčeni mjehuri koji se povećavaju i time deformiraju cijeli list. Oni se potom suše i otpadaju. Kao prevenciju u jesen koristimo fungicide s bakrenim hidroksidom, kao što su Champion, Kocide i dr. Ako grančice vašeg stabla izgledaju kao spaljene, listovi se suše ali ne otpadaju, a cvjetovi su kao opaljeni mrazom, vjerojatno imate posla s monilijskom paleži / sušenjem rodnih grančica (monilijom). Preventivno stablo tretiramo na početku cvatnje i nakon cvatnje, osobito ako je proljeće hladno i kišovito. Kovrčanje i žućenje listova te njihovo naknadno opadanje uzrokuju i breskvine lisne uši. Ujedno su i prenositelji drugih virusnih bolesti. Prikladno je započeti s obranom već zimi, a zatim u proljeće prskanjem protiv štetnika koji sišu biljne sokove.

 

Autor: tim Prima Flora