Trešnja 'Stella' Prunus avium 'Stella'

Detaljan opis proizvoda

Trešnja 'Stella' - sorta 'Stella' upisala se u povijest kao jedna od prvih široko uzgajanih samooplodnih hrskavica. Uzgojio ju je oplemenjivač K. O. Lapins u kanadskom Summerlandu u Britanskoj Kolumbiji, a u praksu je uvedena oko 1970. godine. Stablo raste srednje bujno, u mladosti uglavnom uspravno, a kasnije razvija zaobljenu, rjeđu krošnju. U vrtu obično doseže oko 4–6 m visine i 3–5 m širine, ovisno o podlozi i uzgojnom obliku. U travnju se otvaraju bijeli cvjetovi u kratkim gronjama koje rado posjećuju pčele. Plodovi su krupni, srcoliki, kožica je tamnocrvena do vinskocrvena, a u punoj zrelosti gotovo crna. Meso ploda je tamnocrveno, srednje čvrsto do hrskavo, izrazito sočno, okusa slatkog s blagom kiselinom. Berba u kontinentalnoj Hrvatskoj najčešće pada u 5.–6. tjedan trešanja, otprilike od sredine srpnja do početka kolovoza. Plodovi su pogodni za izravnu konzumaciju, deserte, kompote i džemove. Kao samooplodna sorta obično rađa i bez susjedne trešnje, a ujedno može poboljšati oprašivanje niza stranooplodnih sorti. Plodovi prirodno sadrže vitamin C, kalij i antocijane, koji im daju tamnu boju i ubrajaju se među cijenjene biljne polifenole. 

Trešnja cijepljena na podlogu Gisela 5 ima 50% slabiji rast nego na klasičnoj podlozi, a visina stabla u zrelosti iznosi oko 3m. Prve 3-4 godine potreban je oslonac. Na podlozi Gisela 6 rast je 40% slabiji u odnosu na klasičnu podlogu. Pogodna je za sva tla. Opis uobičajenih podloga ovdje.

Uzgoj: Trešnje zahtijevaju duboka, srednje teška do ilovasta tla dobre propusnosti i s dovoljno humusa, idealno neutralne do blago lužnate reakcije. Neprikladni su teški glinasti ili trajno prevlažni supstrati, u kojima dolazi do oštećenja korijenovog sustava i češće pojave bolesti. Položaj treba biti na punom suncu i zaštićen od hladnih vjetrova jer dovoljno svjetla i topline potiče dozrijevanje plodova i smanjuje rizik od gljivičnih infekcija. Sadnja je moguća od proljeća do jeseni. Pri sadnji više stabala preporučuje se razmak sadnje od oko 4 do 6 metara, ovisno o bujnosti podloge i rastu sorte. Zalijevanje je važno osobito kod mladih stabala i u razdobljima suše, kada je tlo potrebno održavati ravnomjerno vlažnim. Gnojidba se provodi u proljeće prije kretanja vegetacije i po potrebi nakon cvatnje, najbolje kompostom ili uravnoteženim mineralnim gnojivima s nižim udjelom dušika. Rez trešanja provodi se uglavnom nakon berbe radi prorjeđivanja krošnje, uklanjanja suhih i oštećenih grana te reguliranja rasta, dok se zimska rezidba provodi samo umjereno kako bi se smanjio rizik od zaraze bakterijskim bolestima. Trešnje su uglavnom otporne na mraz, no mlada stabla preporučuje se zaštititi.

Više na: Upute za uzgoj trešanja i višanja

Autor: Nikol | Revizija: 9.2. 2026