Trešnja 'Stella' - kontejner Prunus avium 'Stella'

Detaljan opis proizvoda

Trešnja 'Stella' - sorta 'Stella' upisala se u povijest kao jedna od prvih široko uzgajanih samooplodnih hrskavih trešanja. Uzgojio ju je oplemenjivač K. O. Lapins u kanadskom Summerlandu u Britanskoj Kolumbiji, a u praksu je uvedena oko 1970. godine. Stablo raste srednje bujno, u mladosti pretežno uspravno, a kasnije oblikuje zaobljenu, rjeđu krošnju. U vrtu obično doseže približno 4–6 m visine i 3–5 m širine, ovisno o podlozi i uzgojnom obliku. U travnju se otvaraju bijeli cvjetovi u kratkim gronjama, koje rado posjećuju pčele. Plodovi su krupni, srcoliki, kožica je tamnocrvena do boje vina, a u punoj zrelosti gotovo crna. Meso je tamnocrveno, srednje čvrsto do hrskavo, izrazito sočno, slatkog okusa s blagom kiselošću. Berba u kontinentalnoj Hrvatskoj najčešće pada u 5.–6. tjedan dozrijevanja trešanja, otprilike od sredine srpnja do početka kolovoza. Plodovi su pogodni za izravnu konzumaciju, deserte, kompote i džemove. Kao samooplodna sorta obično rađa i bez susjedne trešnje, a ujedno može poboljšati oprašivanje mnogih stranooplodnih sorti. Plodovi prirodno sadrže vitamin C, kalij i antocijane, koji im daju tamnu boju i ubrajaju se u cijenjene biljne polifenole.

Trešnja cijepljena na podlogu Gisela 5 ima 50% slabiji rast nego na klasičnoj podlozi, a visina stabla u zrelosti iznosi oko 3 m. Prve 3-4 godine potreban je oslonac. Na podlozi Gisela 6 rast je 40% slabiji u odnosu na klasičnu podlogu. Pogodna je za sva tla. Opis uobičajenih podloga nalazi se ovdje.

Uzgoj: Trešnje zahtijevaju duboka, srednje teška do ilovasta tla dobre propusnosti i s dovoljno humusa, idealno neutralne do blago lužnate reakcije. Neprikladni su teški glinasti ili trajno prevlažni supstrati, u kojima dolazi do oštećenja korijenovog sustava i češće pojave bolesti. Stanište treba biti na punom suncu i zaštićeno od hladnih vjetrova, jer dovoljno svjetla i topline potiče dozrijevanje plodova i smanjuje rizik od gljivičnih infekcija. Sadnja je moguća od proljeća do jeseni. Pri sadnji više stabala preporučuje se razmak sadnje od približno 4 do 6 metara, ovisno o bujnosti podloge i rastu sorte. Zalijevanje je važno osobito kod mladih stabala i u razdoblju suše, kada tlo treba održavati ravnomjerno vlažnim. Gnojidba se provodi u proljeće prije kretanja vegetacije i po potrebi nakon cvatnje, najbolje kompostom ili uravnoteženim mineralnim gnojivima s nižim udjelom dušika. Rezidba trešanja provodi se uglavnom nakon berbe radi prosvjetljavanja krošnje, uklanjanja suhih i oštećenih grana te reguliranja rasta, a zimski rez provodi se samo umjereno kako bi se smanjio rizik od infekcije bakterijskim bolestima. Trešnje su uglavnom otporne na mraz, no mlada stabla preporučuje se zaštititi.

Više na: Upute za uzgoj trešanja i višanja

Autor: Nikol | Revizija: 9.2. 2026