Trešnja 'Irena' Prunus avium 'Irena'

Detaljan opis proizvoda

Trešnja 'Irena' - kasna sorta trešnje. U europskom asortimanu povezuje se s tvrtkom ARTEVOS kao moderna tamna trešnja hrskavog mesa za kasnu berbu. 'Irena' raste srednje bujno do bujno, ovisno o podlozi. Oblikuje prozračnu, razgranatu krošnju. Listovi su eliptični, svježe zeleni, a u jesen požute. Bijeli cvjetovi otvaraju se u travnju do svibnju, uglavnom kasnije nego kod ranih trešanja. Plodovi dozrijevaju u 7. tjednu dozrijevanja trešanja, u uobičajenim uvjetima kontinentalne Hrvatske otprilike u srpnju. Krupni su, srcoliki do široko okrugli, široki 28–30 mm, tamnocrveni, sjajni i ujednačeni. Meso ploda je čvrsto, sočno, aromatično, slatko-kiselkasto, sa skladnim omjerom šećera i kiselina. Prikladni su za jelo u svježem stanju, za biskvitne kolače s voćem, kompote, džemove i zamrzavanje. Tamne trešnje sadrže prirodne šećere, vlakna, kalij, vitamin C i polifenole, uključujući antocijane. Sorta je stranooplodna. Prikladan oprašivač je ponajprije 'Regina', a navode se i 'Kordia' i 'Skeena'. U malom vrtu vrijedna je kombinacija sorti 'Irena' i 'Regina', a u voćnjaku nadopunjuje kasni asortiman.

Trešnja cijepljena na podlogu Gisela 5 ima 50% manji rast nego na klasičnoj podlozi, a visina stabla u zrelosti iznosi oko 3 m. Prve 3-4 godine potreban je kolac kao potpora. Na podlozi Gisela 6 rast je za 40% manji u odnosu na klasičnu podlogu. Prikladna je za sva tla. Opis uobičajenih podloga nalazi se ovdje.

Uzgoj: Trešnje zahtijevaju duboka, srednje teška do ilovasta tla dobre propusnosti i s dovoljno humusa, idealno neutralne do blago lužnate reakcije. Neprikladna su teška glinasta ili trajno prevlažna tla u kojima dolazi do oštećenja korijenovog sustava i češće pojave bolesti. Položaj treba biti na punom suncu i zaštićen od hladnih vjetrova jer dovoljno svjetla i topline potiče dozrijevanje plodova i smanjuje rizik od gljivičnih infekcija. Sadnja je moguća od proljeća do jeseni. Pri sadnji više stabala preporučuje se razmak sadnje od otprilike 4 do 6 metara, ovisno o bujnosti podloge i rastu sorte. Zalijevanje je važno osobito kod mladih stabala i u razdoblju suše, kada tlo treba održavati ravnomjerno vlažnim. Gnojidba se provodi u proljeće prije kretanja vegetacije i po potrebi nakon cvatnje, najbolje kompostom ili uravnoteženim mineralnim gnojivima s nižim udjelom dušika. Rezidba trešanja provodi se uglavnom nakon berbe radi prorjeđivanja krošnje, uklanjanja suhih i oštećenih grana te reguliranja rasta, a zimski rez provodi se samo umjereno kako bi se smanjio rizik od zaraze bakterijskim bolestima. Trešnje su uglavnom otporne na mraz, no mlada stabla preporučuje se zaštititi.

Više na:  Upute za uzgoj trešanja i višanja

Autor: Nikol | Revizija: 6.7. 2026