Šljiva mirobalana CRIMSON POINTE 'Cripoizam' Prunus cerasifera CRIMSON POINTE 'Cripoizam'

Detaljan opis proizvoda

Šljiva mirobalana CRIMSON POINTE 'Cripoizam' - zaštićeni ukrasni kultivar šljive mirobalane uskog, uspravnog rasta. Trgovački naziv CRIMSON POINTE opisuje tamnopurpurno lišće u uskoj krošnji. Vrsta Prunus cerasifera potječe iz jugoistočne Europe, Male Azije, Kavkaza, Irana i središnje Azije. Kultivar 'Cripoizam' razvija manje do srednje stablo gustog, uskog, stupastog do usko jajolikog habitusa. U zrelosti doseže visinu od oko 6–7,5 m i širinu od samo 1,5–2 m, pa je prikladan i za prostore u kojima bi obična šljiva djelovala previše masivno. Listovi su jajoliki, razmjerno veliki, pri listanju crvenkastopurpurni, a ljeti tamnoljubičasti do purpurnobrončani. U travnju se pojavljuje mnoštvo bijelih cvjetova, ponekad s laganim ružičastim tonom. Nakon oprašivanja mogu dozrijeti okrugle tamnocrvene do purpurne koštunice, jestive, ali uzgajane uglavnom kao dodatna hrana za ptice. U vrtnoj kompoziciji kultivar služi kao vertikalni naglasak uz ulaz, kao stablo za uski predvrt, uz prilazni put ili u drvoredu. Lijepo kontrastira sa suručicama, hudikama, bijelim hortenzijama, mačjom metvicom i miskantusom. Zahvaljujući uskom obliku dobro se kombinira s niskim trajnicama, a pritom ne zasjenjuje okolni nasad. Ovaj se kultivar uzgaja prije svega zbog svojih dekorativnih svojstava.

Šljiva mirobalana elegantno je stablo ili grm raširene jajolike krošnje koja doseže visinu od 4-10 m. Mladice su joj isprva sjajne i zelene, a s vremenom poprimaju crvenkastosmeđu boju. Ovalni listovi duljine 2-7 cm fino su napiljeni, s lica sjajni i tamnozeleni, dok je naličje svjetlije i mat. Nježni cvjetovi bijele, a ponekad ružičaste boje bogato ukrašavaju stablo prije listanja u razdoblju ožujak–travanj. Plodovi su kuglasti do široko jajoliki, žute do crvene boje, promjera 15-30 mm, glatki i prekriveni maškom. Vrsta potječe iz Male Azije, Kavkaza, Sirije, središnje Azije, Iraka i Irana. Šljiva mirobalana nezahtjevna je biljka koja dobro uspijeva na punom suncu ili u polusjeni. Koristi se ne samo kao podloga za ukrasne i voćne sorte šljiva nego i za podizanje živica, slobodno rastućih i oblikovanih. Uspijeva na suhim i na vlažnim staništima, pa je prikladna za različite tipove tla, uključujući zbijene površine i zelene pojaseve.

Uzgoj: Iznimno je nezahtjevna u pogledu položaja. Najbolje uspijeva na punom suncu, gdje bogato cvjeta i rađa, ali dobro podnosi i polusjenu. Tlo može biti srednje teško, ilovasto, pjeskovito-ilovasto ili blago kamenito, no prije svega propusno. Ne podnosi samo teška, trajno prevlažna tla. Idealan pH je 6,0–7,5, a podnosi i blago alkalna tla. Mirobalana je poznata i kao vrlo dobra podloga za šljive i breskve upravo zbog svoje otpornosti. Zalijevanje je važno prije svega nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja stablo je vrlo otporno na sušu i ne zahtijeva redovito zalijevanje. Gnojidba uglavnom nije potrebna, dovoljan je kompost u proljeće, osobito kod mladih stabala. Pretjerana gnojidba dušikom može poticati bujan rast na štetu rodnosti. Otpornost na mraz je izvrsna, uobičajeno do –25 °C i niže, a stablo podnosi i oštrije zime. Jedini rizik mogu biti kasni proljetni mrazevi koji ponekad oštete cvjetove jer biljka cvjeta vrlo rano. Stablo je općenito vrlo otporno na bolesti i štetnike, povremeno se mogu pojaviti lisne uši, rogač šljive ili monilija, osobito u kišnom proljeću, no uglavnom nije riječ o ozbiljnoj opasnosti. Rez nije složen i provodi se uglavnom u rano proljeće, kada se uklanjaju oštećene i preguste grane. Stablo dobro reagira na oblikovanje rezom i na pomlađivanje. Kod ukrasnih crvenolisnih oblika reže se minimalno kako bi biljke zadržale prirodan oblik.

Više na:  Upute za uzgoj šljiva

Autor: Kristýna | Revizija: 23.06. 2026