Šljiva mirobalana 'Rosea Plena' Prunus cerasifera 'Rosea Plena'

Detaljan opis proizvoda

Šljiva mirobalana 'Rosea Plena' - ukrasni kultivar šljive mirobalane, vrste rasprostranjene od jugoistočne Europe preko Kavkaza i Irana do srednje Azije. Izvorna mirobalana raste na svijetlim šumskim rubovima, u šikarama, uz putove i na međama, a u kontinentalnoj Hrvatskoj odavno se uzgaja kao ukrasna biljka, voćka i podloga za šljive. Kultivar 'Rosea Plena' cijenjen je zbog punih, nježno ružičastih cvjetova i vinskocrvenog lišća. Oblikuje veći grm ili manje stablo s nekoliko uspravnih glavnih grana i mnoštvom bočnih izboja. U zrelosti doseže visinu od oko 6–7 m i širinu od 3–5 m. Cvjetovi se pojavljuju u ožujku i travnju, često još prije potpunog listanja. Puni su i ružičasti, sitniji od cvjetova krupnocvjetnih japanskih trešanja, ali gusto raspoređeni po grančicama, pa cijelo stablo ostavlja mekan ružičasti dojam. Mlado lišće tjera vinskocrveno do crvenoljubičasto, kasnije tamni, a u polusjeni može poprimiti zelenkastiji ton. Plodovi se razvijaju tek rijetko, obično kao manje crvene koštunice, i nemaju veću uporabnu vrijednost. Kultivar je prikladan kao soliter na travnjaku, uz ulaz, u većem predvrtu i u parkovnoj sadnji.

Šljiva mirobalana elegantno je stablo ili grm s raširenom jajolikom krošnjom koja doseže visinu od 4-10 m. Mladice joj s vremenom iz sjajnozelenih prelaze u jesenski obojene crvenosmeđe. Ovalni listovi duljine 2-7 cm sitno su napiljeni, s lica sjajni i tamnozeleni, dok je naličje svjetlije i mat. Nježni cvjetovi pojavljuju se u bijelim, a ponekad i ružičastim tonovima te izrazito ukrašavaju stablo prije listanja u razdoblju III.–IV. Plodovi su kuglasti do široko jajoliki, žute do crvene boje, promjera 15-30 mm, glatki i prekriveni maškom. Vrsta potječe iz Male Azije, s Kavkaza, iz Sirije, srednje Azije, Iraka i Irana. Šljiva mirobalana nezahtjevna je biljka koja dobro raste na punom suncu i u polusjeni. Koristi se ne samo kao podloga za ukrasne i voćne sorte šljiva nego i za podizanje živica, slobodno rastućih i oblikovanih. Uspijeva na suhim i na vlažnim staništima, pa je prikladna za različite tipove tla, uključujući popločane površine i zelene pojaseve.

Uzgoj: Izuzetno je nezahtjevna u pogledu položaja. Najbolje uspijeva na punom suncu, gdje obilno cvjeta i rađa, ali dobro podnosi i polusjenu. Tlo može biti srednje teško, ilovasto, pjeskovito-ilovasto ili blago kamenito, ali prije svega propusno. Ne podnosi jedino teška, trajno prevlažna tla. Idealna pH vrijednost je 6,0–7,5, no podnosi i blago lužnata tla. Mirobalana je poznata i kao vrlo prikladna podloga za šljive i breskve upravo zbog svoje otpornosti. Zalijevanje je važno uglavnom nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja stablo dobro podnosi sušu i ne zahtijeva redovito zalijevanje. Gnojidba uglavnom nije potrebna, dovoljan je kompost u proljeće, osobito kod mladih stabala. Pretjerana gnojidba dušikom može poticati bujan prirast nauštrb rodnosti. Otpornost na mraz je izvrsna, uobičajeno do –25 °C i niže, a stablo podnosi i oštrije zime. Jedini rizik mogu biti kasni proljetni mrazevi koji ponekad oštete cvjetove jer cvjeta vrlo rano. Stablo je općenito vrlo otporno na bolesti i štetnike, povremeno se mogu pojaviti lisne uši, rogač šljive ili monilija, osobito u kišnom proljeću, ali uglavnom nije riječ o ozbiljnoj opasnosti. Rez nije složen i provodi se uglavnom u predproljeće, kada se uklanjaju oštećene i pregusto postavljene grane. Stablo dobro reagira na oblikovanje rezom i na pomlađivanje. Ukrasni crvenolisni oblici režu se minimalno kako bi zadržali prirodan oblik.

Više na:  Upute za uzgoj šljiva

Autor: Kristýna | Revizija: 23.06. 2026