Mirobalana 'Woodi' Prunus cerasifera 'Woodi'

Detaljan opis proizvoda

Mirobalana 'Woodi' - ukrasni kultivar mirobalane, vrste koja prirodno raste od Balkana preko Male Azije, Kavkaza i Irana do Srednje Azije. Mirobalana prirodno raste na svijetlim rubovima sastojina, u šikarama, voćnjacima i na međama, a u toplijim područjima kontinentalne Hrvatske dugo se uzgaja i podivlja. Kultivar 'Woodi', često naveden i pod nazivom 'Woodii' ili Wood's Variety, uzgaja se zbog tamnog lišća, rane cvatnje i dobre prilagodljivosti. U zrelosti doseže visinu od približno 5–7 m i širinu od 3–5 m. Konačnu visinu kultivar postiže otprilike u desetoj godini. Oblikuje gušći, široko rastući do višedebleni grm ili stablo s ovalnim crvenkasto vinskim listovima, koji ljeti tamne do purpurne nijanse. Rano u proljeće, najčešće od ožujka do travnja, razvija jednostavne tamnoružičaste cvjetove promjera oko 2,5 cm. Cvjetovi se pojavljuju prije listanja ili istodobno s mladim listovima, a u toplim danima privlače pčele. Nakon oprašivanja od srpnja do rujna dozrijevaju okrugle crvene koštunice promjera oko 3 cm. Jestive su i sočne, okusa promjenjivog ovisno o zrelosti i položaju, a prikladnije su za džemove, umake i za ptice nego za glavnu stolnu potrošnju. Plodovi sadrže prirodne šećere, organske kiseline, vlakna, kalij i obojene fenolne tvari.

Mirobalana je elegantno stablo ili grm s raširenom jajolikom krošnjom koja doseže visinu od 4-10 m. Mladice joj s vremenom prelaze iz sjajnih i zelenih u crvenkastosmeđe jesenskih tonova. Ovalni listovi duljine 2-7 cm sitno su napiljeni, s lica sjajni i tamnozeleni, dok je naličje svjetlije i mat. Nježni cvjetovi javljaju se u bijelim, a ponekad i ružičastim tonovima i bogato ukrašavaju stablo prije razvoja lišća u razdoblju III.–IV. Plodovi su kuglasti do široko jajoliki, žute do crvene boje, promjera 15-30 mm, glatke površine s maškom. Potječe iz područja Male Azije, Kavkaza, Sirije, Srednje Azije, Iraka i Irana. Mirobalana je nezahtjevna biljka koja dobro raste na punom suncu ili u polusjeni. Koristi se ne samo kao podloga za ukrasne i voćne sorte šljiva, nego i za podizanje živica, kako slobodno rastućih, tako i oblikovanih. Dobro uspijeva na suhim i na vlažnim staništima, pa je prikladna za različite tipove tla, uključujući uz popločene površine i zelene pojaseve.

Uzgoj: Iznimno nezahtjevna u pogledu položaja. Najbolje uspijeva na punom suncu, gdje bogato cvjeta i rađa, ali dobro podnosi i polusjenu. Tlo može biti srednje teško, ilovasto, pjeskovito-ilovasto ili blago kamenito, ali prije svega propusno. Ne podnosi jedino teška, trajno prevlažna tla. Idealan pH je 6,0–7,5, no podnosi i blago lužnata tla. Mirobalana je poznata i kao vrlo prikladna podloga za šljive i breskve upravo zbog svoje otpornosti. Zalijevanje je važno uglavnom nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja stablo je vrlo otporno na sušu i ne zahtijeva redovito zalijevanje. Gnojidba uglavnom nije potrebna — dovoljan je kompost u proljeće, osobito kod mladih stabala. Pretjerana gnojidba dušikom može poticati bujne prirasta na štetu rodnosti. Otpornost na mraz je izvrsna, uobičajeno do –25 °C i niže, a stablo podnosi i oštrije zime. Jedini rizik mogu biti kasni proljetni mrazevi, koji ponekad oštete cvjetove jer biljka cvjeta vrlo rano. Stablo je općenito vrlo otporno na bolesti i štetnike, povremeno se mogu pojaviti lisne uši, rogač šljive ili monilija, osobito u kišnom proljeću, no uglavnom nije riječ o ozbiljnoj prijetnji. Rez nije kompliciran — provodi se uglavnom u predproljeće, kada se uklanjaju oštećene i pregusto postavljene grane. Stablo dobro reagira na oblikovanje rezom i na pomlađivanje. Kod ukrasnih crvenolisnih oblika reže se minimalno kako bi biljke zadržale prirodan oblik.

Više na:  Upute za uzgoj šljiva

Autor: Kristýna | Revizija: 23.06. 2026