Tangelo 'Mapo' Citrus × tangelo 'Mapo'

Detaljan opis proizvoda

Tangelo 'Mapo' - ovaj hibrid nastao je križanjem grejpa tipa 'Duncan' i mediteranske mandarine Avana, od koje preuzima slađi okus s tonovima mandarine i nježan miris. U posudama u našim uvjetima razvija srednje bujno, kompaktno stablašce visine približno 1,5–2 m i širine 1–1,5 m, s polukuglastom krošnjom i dobro prozračnim lišćem. Listovi su srednje veliki, eliptični do kopljasti, kožasti, tamnozeleni, s fino napiljenim rubom i izraženim žilama, izgledom i teksturom slični listovima naranče. Sadnice tangela 'Mapo' u Europi se često cijepe na podloge tipa Citrumelo ili Poncirus, koje povećavaju vitalnost i poboljšavaju otpornost korijena na hladnoću. Cvatnja se odvija uglavnom od travnja do lipnja, ponekad s manjim drugim valom ljeti. Bijeli, srednje veliki cvjetovi izrazito su mirisni i bogati nektarom pa dobro privlače pčele. Biljka je samooplodna, no u blizini drugih citrusa, primjerice mandarina ili naranči, obično zameće bogatiji urod. Plodovi su kuglasti do blago kruškoliki, mase uglavnom 150–200 g, s glatkom, tanjom, lako gulivom kožicom. U našim uvjetima dozrijevaju do žutonarančaste ili narančaste boje, a u hladnijim godinama dio kožice može ostati zelenkast i kod zrelih plodova. Meso ploda je žutonarančasto, vrlo sočno, fino vlaknasto, s malo sjemenki. Okus je pretežno sladak, s blagom kiselošću i laganom notom grejpa, a u punoj zrelosti prevladava slatkast karakter. Plodovi su prikladni za izravnu konzumaciju, voćne salate, deserte, cijeđenje sokova te za marinade i napitke. Kao i kod drugih citrusa, meso ploda sadrži vitamin C, organske kiseline i flavonoide, koji prirodno nadopunjuju uobičajenu prehranu, iako se ne radi o ljekovitoj biljci u užem smislu.

Uzgoj: U našim uvjetima najprikladniji je uzgoj u posudi, s ljetovanjem na otvorenom i prezimljavanjem u prostoru bez mraza. Biljka najbolje uspijeva na punom suncu, zaštićena od jakog vjetra, primjerice na balkonu ili terasi okrenutoj prema jugu ili jugozapadu ili u stakleniku. Ljeti podnosi i cjelodnevno sunce, no pri ekstremnim temperaturama biljkama u posudama godi blaga poslijepodnevna polusjena i pažljivije zalijevanje. Supstrat treba biti prozračan, dobro propusan, bogat humusom, blago kisele reakcije u rasponu od približno pH 5,5–6,5. Prikladan je poseban supstrat za citruse s dodatkom krupnije frakcije za bolje otjecanje vode. Na dno posude obično se postavlja drenažni sloj kako korijenje ne bi stajalo u vodi i bilo sklono truljenju. Podloga Citrumelo daje biljci dobru otpornost korijenovog sustava na hladnoću, no u posudi je osjetljivost na niske temperature veća nego u otvorenom tlu. U kontinentalnoj Hrvatskoj preporučuje se prezimljavanje u prostoru bez mraza s temperaturom iznad 0 °C, najbolje između 3–10 °C, uz dovoljno svjetla. Pri prezimljavanju u toplijoj prostoriji biljke su sklone preranom tjeranju i napadu štetnika. Zimi je zalijevanje umjereno, a supstrat se ostavlja da se djelomično prosuši, dok je ljeti prikladno redovito i obilnije zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila. Prihrana gnojivom za citruse provodi se u razdoblju aktivnog rasta, obično od proljeća do kraja ljeta, u razmacima prilagođenima veličini posude i biljke. Rez se provodi uglavnom u proljeće, s ciljem održavanja uravnotežene, prozračne krošnje, uklanjanja slabih, suhih ili prema unutra rastućih izboja te zadržavanja dovoljno mladog rodnog drva. Presađivanje u veću posudu planira se otprilike svake 2–3 godine, uvijek u proljeće nakon prestanka mrazeva. Biljke se iznose van postupno, nakon privikavanja, obično kada prođu kasni proljetni mrazevi. Na mjesto prezimljavanja vraćaju se prije pada temperatura ispod ništice. 

Autor: Nikol | Revizija: 26.11. 2025

Više na:  Upute za uzgoj citrusa