Srebrnolisna rumenika 'Atrosanguinea' - Lychnis coronaria 'Atrosanguinea' Lychnis coronaria 'Atrosanguinea'

Detaljan opis proizvoda

Srebrnolisna rumenika 'Atrosanguinea' - pripada porodici klinčića (Caryophyllaceae) i potječe s otvorenih, suhih staništa južne i jugoistočne Europe te zapadne Azije, gdje raste na kamenitim padinama, uz putove i u rijetkim šikarama. Kultivar 'Atrosanguinea' tradicionalno je uzgajan odabir tamnije obojenog cvijeta u odnosu na uobičajeni tip, koji je jarko ružičast. Biljka oblikuje prizemnu rozetu duguljastih do jajolikih listova, gusto pustenastih, srebrnosive površine i mekane teksture. Ta srebrna podloga u gredici zadržava svjetlo i djeluje kao smirena ploha među bogato cvatućim trajnicama. U srpnju i kolovozu iz rozete izrastaju uspravne, razgranate stabljike s manjim listovima koje nose zdjeličaste cvjetove promjera 2–3 cm, u nijansama od karminske do purpurnocrvene. Miris je neupadljiv. Cvjetovi se otvaraju postupno i u večernjem svjetlu poprimaju dublji ton, koji lijepo kontrastira sa šljunkom i s tamnim malčem. Biljku rado posjećuju oprašivači, a u kompozicijama se dobro slaže s lavandom, mačjom metvicom, perovskijom, stolisnikom, ehinacejom, ukrasnim travama i ružama. Prikladna je i za rezanje u slobodne aranžmane. Budući da je često riječ o kratkovječnoj trajnici ili dvogodišnjoj biljci, u vrtu se održava prirodnim samosijanjem, koje je u laganijem tlu pouzdano.

Uzgoj: Uzgoj srebrnolisne rumenike najsigurniji je na punom suncu, a podnosi i laganu polusjenu, osobito na sušim mjestima. Ključna je drenaža. Odgovara siromašnije do umjereno hranjivo, propusno, šljunkovito ili pjeskovito-ilovasto tlo s pH vrijednošću približno 6,5–8,0. U teškom glinastom tlu preporučuje se umiješati krupni pijesak ili šljunak i površinu malčirati mineralnim materijalom, koji ograničava zimsko prevlaživanje korijenova vrata. Zalijevanje ukorijenjenih biljaka ograničava se na dulja sušna razdoblja, a prevlažan položaj skraćuje životni vijek. Gnojidba je prikladna samo umjerena, idealno u proljeće kompostom ili uravnoteženim gnojivom s nižim udjelom dušika, kako se ne bi razvilo meko tkivo. Otpornost na mraz u praksi se kreće približno od -23 do -34 °C, a osjetljivija je na zimsko prevlaživanje i zbijeno tlo. Biljke se sade od ožujka do listopada uz razmak sadnje 30–40 cm, što odgovara oko 6–9 kom. po m². Nakon cvatnje često se stvara sjeme, a u laganom tlu pojavljuju se mlade biljke iz samosijanja, koje se mogu ostaviti radi prirodnog učinka ili presaditi. Rez se ograničava na uklanjanje ocvalih stabljika i proljetno čišćenje suhih nadzemnih dijelova. Uzgoj u posudi moguć je u dubljoj teglici s drenažnim slojem, pri čemu se zimi najviše pazi na prevlaživanje. Od bolesti se pri dugotrajnoj zbijenosti i slabom strujanju zraka može pojaviti pepelnica, a od štetnika puževi na mladim nasadima i lisne uši na cvjetnim stapkama.

Autor: Kristýna | Revizija: 12.01. 2026