Soulangeova magnolija Magnolia x soulangeana

Detaljan opis proizvoda

Soulangeova magnolija - povijesni hibrid iz porodice Magnoliaceae, nastao križanjem vrsta Magnolia denudata i Magnolia liliiflora. Uzgojio ga je francuski botaničar Étienne Soulange-Bodin u prvoj trećini 19. stoljeća i ubrzo je postao jedna od najuzgajanijih listopadnih magnolija u Europi. U kontinentalnoj Hrvatskoj primjenjuje se kao soliter u predvrtovima i na parkovnim travnjacima. Habitusom oblikuje široko raširen, često višedebleni grm do manjeg stabla, u zrelosti obično visine 4–6 m i širine 4–6 m. Listovi su jajoliki do obrnuto jajoliki, tamnozeleni, a u jesen požute. Najveći su ukras cvjetovi: na prijelazu travnja u svibanj na golim se granama otvaraju cvjetovi poput tulipana, građeni od 6–9 listića perigona, iznutra bjelkasti do čisto bijeli, a izvana ružičasti do purpurni, većinom široki 15–25 cm, kod dijela kultivara nježno mirisni. Nakon cvatnje razvijaju se čunjasti zbirni plodovi sa sjemenkama u crvenom omotaču, koji ukrasno djeluju tek sporedno. Magnolija se kombinira s proljetnim lukovičastim biljkama, žutikama purpurnog lišća ili rano tjerajućim travama koje nakon cvatnje omekšavaju siluetu krošnje. Brzina rasta je srednja, a za postizanje pune veličine obično joj je potrebno oko 10–20 godina. Pupoljci su veliki, pustenasti i zameću se već krajem ljeta prethodne godine, zbog čega je osjetljiva na kasne proljetne mrazeve i na neprikladan rez. U vrijeme cvatnje pruža rani nektar i pelud pčelama i bumbarima.

Uzgoj: Zahtijevaju sunčan do polusjenovit položaj, zaštićen od hladnih vjetrova. Najbolje uspijevaju na mjestu s dovoljno svjetla, ali mirnom mikroklimom. Odgovara im dublje, humusno, propusno i ujednačeno vlažno tlo, idealno blago kiselo (pH 5,0–6,5). Ne podnose vapnenasta, teška i prevlažna tla. Malčiranje korom ili lisnim kompostom vrlo je važno jer imaju plitak korijenov sustav. Zalijevanje je ključno ponajprije u prvim godinama nakon sadnje i tijekom suše. Magnolije loše podnose isušivanje, osobito ljeti. Gnojidba treba biti umjerena – u proljeće je dovoljan kompost ili gnojivo za acidofilne drvenaste biljke. Prekomjerna gnojidba dušikom potiče rast lišća nauštrb cvatnje. Većina magnolija dobro je otporna na mraz, uobičajeno do –20 do –25 °C, neke vrste i više. Problem nisu zimski mrazevi, nego proljetni mrazevi koji mogu oštetiti cvjetove. Mlade biljke preporučuje se zimi zaštititi malčem. Općenito su zdrave i otporne, a bolesti i štetnici javljaju se tek iznimno. Najčešći problemi povezani su s neprikladnim tlom (kloroza zbog vapna, oštećenje korijena sušom). Rez nije potreban i magnolije ga ne podnose dobro. Provodi se samo lagano uklanjanje suhih ili oštećenih grana, najbolje ubrzo nakon cvatnje. Jak ili ponavljani rez može smanjiti cvatnju.

Autor: Kristýna | Revizija: 16.02.2026

Više na:  Upute za uzgoj magnolija