Šljiva 'Joganta' Prunus domestica 'Joganta'

Detaljan opis proizvoda

Šljiva 'Joganta' - samooplodna sorta šljive iz njemačkog oplemenjivačkog programa Sveučilišta Hohenheim. Nastala je križanjem sorti 'Jojo' i 'Haganta', od kojih je naslijedila otpornost na šarku, krupne plodove i vrlo dobar okus. Ubraja se među moderne kasnoljetne do jesenske polušljive za vrtove i manje voćnjake, gdje su važni redovita rodnost i zdravlje stabla. Rast je srednje bujan, a veličina i oblik krošnje ovise o korištenoj podlozi, tlu, rezidbi i odabranom uzgojnom obliku. Listovi su zeleni, eliptični, a bijeli cvjetovi otvaraju se u travnju do svibnja. Cvjetove posjećuju pčele, bumbari i drugi oprašivači. Plodovi dozrijevaju oko sredine rujna, a u toplim položajima mogu dozrijevati već krajem kolovoza. Vrlo su krupni, ovalni, tamnoplavi do plavoljubičasti, s izraženim maškom. Meso ploda je zlatnožuto, sočno, čvršće, vrlo slatko, aromatično i lako se odvaja od koštice. Plodovi sadrže šećere, vlakna, kalij, organske kiseline i polifenolne tvari. Prikladni su za jelo u svježem stanju, kolače, kompote, džemove, pekmez, sušenje, zamrzavanje i pečenje rakije. Sorta je samooplodna i rađa i kada je posađena sama.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na dubokim, srednje teškim do ilovastim tlima s dovoljno humusa, dobre propusnosti i sposobnosti zadržavanja umjerene vlage, pri čemu je optimalna neutralna do blago lužnata reakcija tla. Nisu prikladna trajno prevlažna, zbijena ili izrazito laka tla siromašna organskom tvari. Položaj treba biti sunčan do blago polusjenovit, topao i prozračan, zaštićen od jakih hladnih vjetrova. Sadnja je moguća od proljeća do jeseni, a potrebno je osigurati dovoljno prostora za korijenov sustav i krošnju. Pri sadnji više stabala preporučuje se razmak sadnje od približno 4 do 5 metara, ovisno o bujnosti podloge i karakteru sorte. Zalijevanje je važno osobito nakon sadnje i u razdoblju suše. Gnojidba se provodi ponajprije u proljeće prije početka vegetacije i nakon cvatnje, najbolje kompostom ili uravnoteženim gnojivima s primjerenim udjelom dušika, fosfora i kalija. Rezidba šljiva provodi se uglavnom nakon berbe, kada se krošnja prorjeđuje, uklanjaju se zgusnute, suhe ili bolesne grane i potiče se obnova rodnog drva, a jaka zimska rezidba nije prikladna zbog povećanog rizika od infekcija. Šljive su uglavnom otporne na mraz, no kod mladih stabala preporučuje se zaštititi deblo od pucanja zbog mraza i oštećenja od divljači.

Više na: Upute za uzgoj šljiva

Autor: Kristýna | Revizija: 12.06. 2026