Šljiva 'Durancie' Prunus domestica 'Durancie'

Detaljan opis proizvoda

Šljiva 'Durancie' - starija sorta koja se u srednjoj Europi dugo uzgaja i poznata je pod nizom regionalnih naziva. Podrijetlo se navodi kao nejasno, no u praksi se osobito dokazala u toplijim i umjereno toplim krajevima, gdje dozrijeva do pune slatkoće. Stablo raste umjereno bujno do bujno i oblikuje višu krošnju, kasnije kuglastu. U travnju cvjeta bijelim cvjetovima i dobar je izvor proljetne paše za oprašivače. Plodovi dozrijevaju od druge polovice rujna do prve polovice listopada. Srednje su veličine, ovalni do okrugli, plavoljubičaste kožice s izraženim maškom. Meso ploda je žutozeleno, nježno i vrlo sočno, okus izrazito sladak i aromatičan, a koštica se često teže odvaja. Plodovi se tradicionalno koriste za preradu. Izvrsni su za pekmez, sušenje, kompote, kolače, a zbog visokog sadržaja šećera i za rakiju. Prirodno sadrže vlakna i pektine, minerale uključujući kalij te polifenole u kožici. Sorta je samooplodna i oprašivač nije potreban, no veći i stabilniji urod često se primjećuje u blizini druge šljive koja cvjeta u isto vrijeme, primjerice 'Stanley', 'Opal' ili 'Čačanska Lepotica'.

Uzgoj: Najbolje uspijeva u dubokim, srednje teškim do ilovastim tlima bogatim humusom, dobre propusnosti i sposobnosti zadržavanja umjerene vlage, a optimalna je neutralna do blago lužnata reakcija tla. Nepovoljna su trajno prevlažna, zbijena ili izrazito laka tla siromašna organskom tvari. Položaj treba biti sunčan do blago polusjenovit, topao i prozračan, zaštićen od jakih hladnih vjetrova. Sadnja je moguća od proljeća do jeseni, a potrebno je osigurati dovoljno prostora za korijenov sustav i krošnju. Pri sadnji više stabala preporučuje se razmak sadnje od približno 4 do 5 metara, ovisno o bujnosti podloge i karakteru sorte. Zalijevanje je važno osobito nakon sadnje i u razdobljima suše. Gnojidba se provodi prije svega u proljeće prije početka vegetacije i nakon cvatnje, najbolje kompostom ili uravnoteženim gnojivima s primjerenim udjelom dušika, fosfora i kalija. Rezidba šljiva provodi se pretežno nakon berbe, kada se prorjeđuje krošnja, uklanjaju se grane koje zgušnjavaju krošnju, suhe ili bolesne grane te se potiče obnova rodnih izboja, dok jaka zimska rezidba nije preporučljiva zbog povećanog rizika od infekcija. Šljive su uglavnom otporne na mraz, no kod mladih stabala preporučuje se zaštititi deblo od pucanja zbog mraza i oštećenja od divljači.

Autor: Kristýna | Revizija: 21.01. 2026

Više na: Upute za uzgoj šljiva