Pitomi orah 'Ronde de Montignac' Juglans regia 'Ronde de Montignac'

Detaljan opis proizvoda

Pitomi orah 'Ronde de Montignac' - ubraja se među dugovječna voćna stabla podrijetlom s područja od Balkana do Male Azije. Sorta 'Ronde de Montignac' francuska je lokalna selekcija iz regije Dordogne, cijenjena zbog ranijeg dozrijevanja i nježno aromatičnih jezgri. Stablo raste srednje bujno do bujnije, s godinama oblikuje pravilnu, prilično raširenu krošnju i u vrtnim uvjetima obično doseže oko 10–12 m visine i 6–9 m širine. Listovi su veliki, neparno perasti, svježe zelene boje, a listanje je kasnije, često tek krajem travnja. Cvatnja nastupa na prijelazu travnja u svibanj, muški cvjetovi tvore zelenkaste rese, a ženski su neupadljivi. Orasi obično dozrijevaju krajem rujna. Plodovi su manji do srednje krupni, kalibar se navodi oko 28 mm, a masa približno 8–10 g, sa svjetlijom ljuskom i dobrim odvajanjem jezgre. Udio jezgre iznosi otprilike 47–53 %, jezgra je svijetla, a okus čist, bez izražene gorčine. Jezgre prirodno sadrže nezasićene masne kiseline, bjelančevine, vlakna i minerale poput magnezija i cinka, pa su pogodne za pečenje i sušenje. U vrtu se primjenjuje kao soliter i uporabno stablo koje s godinama pruža izraženu hladovinu. Ispod krošnje obično dobro uspijevaju travnjak i proljetne lukovice, dok osjetljive vrste mogu slabije rasti zbog juglona.

Pitomi orah- klasični orah koji se uzgaja već mnogo stoljeća. Doseže visinu do 30 m. Krošnja je gotovo kuglasta i sastoji se od teških grana. Staro deblo svijetlosive je boje s dubokim, nepravilnim, okomitim brazdama. Liske su jajolike do ovalne, duge otprilike 8 - 12 cm. Cijeli list doseže duljinu 20 - 30 cm. Liske su cjelovitog ruba i jarkozelene boje. Nakon razvijanja listova pojavljuju se velike muške rese, duge oko 7 cm, i manji ženski cvjetovi skupljeni po 2 ili 3. Plodovi su skriveni ispod zelene, gotovo okrugle i glatke ovojnice. Orah je svijetlosmeđe boje i vrlo ukusan. Stablo počinje rađati tek u dobi od oko 15 godina. Korijenje prodire vrlo duboko.

Uzgoj:  U kontinentalnoj Hrvatskoj najbolje se pokazuju sunčani položaji s dobrim strujanjem zraka, idealno izvan mraznih udolina, jer kasni proljetni mrazevi mogu oštetiti cvjetove. Pogodno je dublje, hranjivo i dobro drenirano tlo s pH približno 6,5–7,8, a na teškim prevlažnim tlima korijenje trpi. Sadnja se provodi u proljeće od ožujka do travnja ili u jesen od listopada do studenoga, a stabla u kontejneru mogu se saditi i dulje dok tlo nije smrznuto. Preporučeni razmak sadnje iznosi oko 8–10 m. Berba najčešće nastupa od druge polovice rujna do listopada, kada zeleni perikarp puca i orasi se lako odvajaju. Nakon berbe orasi se suše u jednom sloju na prozračnom mjestu kako bi se smanjio rizik od plijesni, a jezgre zadržale boju i aromu. Otpornost dozrelog drva na mraz navodi se oko -25 °C, a mladim stablima pogoduje malčiranje i zaštita debla od divljači. Rez se ograničava na uzgojni i zdravstveni, a pogodno razdoblje je ljeto nakon dozrijevanja izboja, jer zimski rez može izraženije „suziti“ i povećati rizik od infekcija. Zalijevanje je važno uglavnom u prve 2–3 godine nakon sadnje i u sušnim ljetima tijekom nalijevanja plodova, a za gnojidbu obično je dovoljan kompost i proljetna doza dušika. Uzgoj u posudi ima smisla samo kratkoročno jer korijenov sustav brzo jača i traži prostor. U kišnim proljećima može se pojaviti bakterijska pjegavost oraha i gljivične pjegavosti lista, a plodove mogu oštećivati orahova muha ili savijači. Ispod krošnje djeluje juglon, pa u blizini slabije uspijevaju osjetljivije biljke, a travnjak ili šljunak praktičan su izbor.

Više na: Upute za uzgoj oraha 

Autor: Nikol | Revizija: 12.1. 2026