Upute za uzgoj stabala oraha

Domovina oraha jest područje Azije i južne Europe. Iz uzgojnog i uzgajivačkog stajališta razlikujemo nekoliko varijanti, od kojih najčešće nudimo samooplodne sorte polumekane ljuske (s polutvrdom ljuskom i dobrom čistivošću) ili orahe s crvenom jezgrenom kožicom (odlikuju se karminsko obojenim jezgrama).


 

Sadnja i supstrat:

Orah se može saditi u proljeće i u jesen, na vrlo svijestlom i sunčanom staništu, s dovoljno prostora za buduće korijenje. Ranije i obilnije rađa u nizinama, ali se s uspjehom može uzgajati i na višim nadmorskim visinama. Biramo tople južne, zapadne ili jugozapadne padine. Stanište bi trebalo biti zaštićeno sa sjevera ili sjeveroistoka od jakih mraznih vjetrova. Sadimo ih u duboka, pjeskovito-ilovasta tla, s dovoljno humusa i vlage, bogata kalcijem. Tlo ne bi trebalo biti ni suho ni natopljeno. Klasične orahe sadimo s razmakom od najmanje 14 m, a cijepljenima je dovoljan razmak 8x10-12 m. Za sadnju pripremimo rupu veličine 50x50 cm s dobro prekopljenom zemljom. Korijenje sadnice prije sadnje po mogućnosti ne skraćujemo! Prilikom uzgoja na padinama pripremljena rupa trebala bi biti dublja, cca 60x70 cm. Rupe s lošijim uvjetima tla poboljšat ćemo dodavanjem komposta i vrtnog supstrata. Samo stablo posadimo oko 12 cm više zbog naknadnog slijeganja tla. Za prve godine nakon sadnje ne zaboravimo stablo fiksirati dodavanjem kolca. Nikada stablo ne vežemo čvrsto. 

 

Gnojidba:

U jesen unosimo fosforna i kalijeva gnojiva. Dozu dušičnih gnojiva podijelimo na dva dijela: prvi dodajemo u tlo prije cvatnje, a drugi do kraja lipnja. 

 

Zalijevanje:

Voda je vrlo važan čimbenik za rast oraha. Pri nedostatku vode vrlo loše raste, suši se i prirasti su jedva primjetni. Najveću potrošnju vode imaju tijekom rasta ploda, dakle tijekom svibnja i lipnja. 

 

Orezivanje: u današnje se vrijeme orasi uzgajaju pretežito u obliku šipka (jednogodišnjeg izboja) ili s klasično uzgojenom krošnjom sa središnjim provodnicom (terminálom).

 

šipag / jednogodišnji izboj bez grana:

orezivanje prije/nakon sadnje: režemo moves isključivo nakon pupanja kako bi nastale rane dobro zarasle do sljedeće zime, i to onda kada ljetorasti dostignu duljinu od 5-8 cm. Ako je sadnica dostigla pravu visinu, skratimo je na 5 pupova iz kojih ćemo oblikovati krošnju. 

orezivanje u drugoj godini: u ovoj godini skratimo nove izboje na 2-3 pupa ako su duži od 50 cm. Ako ne dostignu tu duljinu, ponavljamo rez na 2-3 pupa i u narednim godinama.

orezivanje u trećoj godini: ako su novi prirasti duži od 50 cm, ostavljamo stablo u ovoj godini bez orezivanja. 

 

krošnja s provodnicom: čvršća je i ima bolju strukturu protiv lomljenja. 

orezivanje prije/nakon sadnje: nakon pupanja skratimo na tri do pet pupova, s provodnicom koja prelazi za oko 10 cm. Ovo odgojno orezivanje ponavljamo oko 4-5 godina, pri čemu postupno skraćujemo nove priraste. 

pomlađivačko orezivanje: provodimo opet nakon pupanja, kod starijih stabala, pri čemu uklanjamo sve oštećene, ukrižene i nepotrebno zgusnute grane. 

 

Sve rezove naravno tretiramo voćarskim voskom ili drugim sredstvom za zacjeljivanje.

 

Zaštita biljaka zimi:

Orah je u drvu potpuno otporan na mraz do -30 °C, a neke cvjetove mogu oštetiti kasni proljetni mrazovi. Mlada stabla mogu se zaštititi omotavanjem jutom ili trskom. Kod starijih stabala pomaže naslonjena daska s južne strane koja sprečava prodiranje zimskih sunčevih zraka u stablo i pokretanje sokova.

 

Bolesti i štetnici:

Najčešća je bolest tzv. smeđa pjegavost / siva pjegavost lista oraha (Gnomonia leptostyla). Radi se o gljivičnoj bolesti koja uzrokuje smeđe do crne pjege na listovima, a postupno napada i ljusku plodova. Svo zaraženo lišće i plodove nastojimo što prije uništiti. Druga prilično česta bolest jest bakterijska pjegavost koja napada listove, rese, cvjetove i mlade plodove. Očituje se smeđe-crnim pjegama, listovi se deformiraju i otpadaju. Opet što prije uklanjamo zaraženo lišće i dijelove stabla. Eventualno možemo tretirati Kuprikolom 50 ili Championom 50 WP. Od štetnika se povremeno pojavljuje grinja orahove guke (vlnovník ořešákový) koja na listovima i plodovima uzrokuje žućkaste nabrehline. Kod starijih stabala ne provodimo nikakvu kemijsku zaštitu jer ne uzrokuje velike štete. Zaraženo lišće i plodove samo opet što prije uništimo.

 

Autor: tim Prima Flora