Pitomi orah 'Fernette' Juglans regia 'Fernette'

Detaljan opis proizvoda

Pitomi orah 'Fernette' - francuska sorta uzgojena kao prateća sorta i oprašivač za moderne voćnjake, često u nasadima sa sortom 'Fernor' ili s kasnije listajućim tipovima. Odlikuje se kasnim listanjem, pa se osjetljive proljetne faze u kontinentalnoj Hrvatskoj u pravilu pomiču do kraja travnja, a cvatnja se odvija u svibnju. Stablo je jednodomno i vjetrooprašivo, muški cvjetovi tvore viseće rese, a ženski se pojavljuju na vrhovima mladica. U praksi se cijeni podudarnost cvatnje s nekim kasnijim sortama, zbog čega se koristi i kao oprašivač. Vrijednost sorte leži i u udjelu bočne rodnosti, zahvaljujući kojoj je urod ujednačeniji nego kod tipova koji rađaju isključivo na vršnim pupovima. Krošnja je široko raširena, u zrelosti obično visoka 8–12 m i široka 7–10 m. Listovi su neparno perasti, dugi 20–40 cm, ljeti zasićeno zeleni, a u jesen žute. Orasi najčešće dozrijevaju od kraja rujna do listopada, zelena ljuska puca i plodovi se lako odvajaju. Jezgra je svijetla i dobro ispunjena, upotrebljiva za izravnu potrošnju, pečenje i prešanje ulja. U vrtu djeluje kao upečatljiv soliter i s vremenom pruža hlad, a ispod krošnje dobro se pokazuju travnjaci i proljetne lukovice smještene izvan glavnog korijenskog prostora.

Pitomi orah klasični je orah koji se uzgaja već mnogo stoljeća. Doseže visinu do 30 m. Krošnja je gotovo kuglasta i sastoji se od teških grana. Staro deblo je svijetlosivo s dubokim, nepravilnim i okomitim brazdama. Liske su jajolike do ovalne, duge otprilike 8 - 12 cm. Cijeli list doseže duljinu od 20 - 30 cm. Listovi su neparno perasti i jarkozelene boje. Nakon razvoja listova pojavljuju se velike muške rese, duge oko 7 cm, i manji ženski cvjetovi skupljeni po 2 ili 3. Plodovi su skriveni pod zelenom ljuskom gotovo okruglog oblika i glatke površine. Orah je svijetlosmeđe boje i vrlo ukusan. Stablo počinje rađati tek u dobi od oko 15 godina. Korijenje prodire vrlo duboko.

Uzgoj: U kontinentalnoj Hrvatskoj najbolje se pokazuju sunčani položaji s dobrim strujanjem zraka, idealno izvan mraznih udolina, jer kasni proljetni mrazevi mogu oštetiti cvjetove. Najprikladnije je dublje, hranjivo i dobro drenirano tlo s pH vrijednošću otprilike 6,5–7,8, a na teškim prevlažnim tlima korijenje trpi. Sadnja se provodi u proljeće od ožujka do travnja ili u jesen od listopada do studenog, a stabla u kontejneru mogu se saditi i dulje dok tlo nije smrznuto. Preporučeni razmak sadnje iznosi oko 8–10 m. Berba najčešće nastupa od druge polovice rujna do listopada, kada zelena ljuska puca i orasi se lako odvajaju. Nakon berbe orasi se suše u jednom sloju na prozračnom mjestu kako bi se smanjio rizik od plijesni, a jezgre zadržale boju i aromu. Otpornost dozrelog drva na mraz navodi se oko -25 °C, a mladim stablima koriste malč i zaštita debla od grizenja divljači. Rez se ograničava na uzgojni i zdravstveni, a prikladno razdoblje je ljeto nakon dozrijevanja izboja, jer zimski rez može jače „suziti“ i povećati rizik od infekcija. Zalijevanje je važno ponajprije u prve 2–3 godine nakon sadnje te u sušnim ljetima tijekom nalijevanja plodova, a za gnojidbu obično je dovoljan kompost i proljetna doza dušika. Uzgoj u posudi ima smisla samo kratkoročno, jer korijenov sustav brzo jača i traži prostor. U kišnim proljećima može se pojaviti bakterijska pjegavost oraha i gljivične pjegavosti lista, a plodove mogu oštetiti orahova muha ili savijači. Ispod krošnje djeluje juglon, pa osjetljivijim biljkama u blizini slabije uspijevaju, a travnjak ili šljunak praktičan su izbor.

Više na: Upute za uzgoj oraha

Autor: Nikol | Revizija: 15.1. 2026