Pitomi orah 'Chandler' Juglans regia 'Chandler'

Detaljan opis proizvoda

Pitomi orah 'Chandler' - sjevernoamerička sorta uzgojena na Sveučilištu Kalifornije u Davisu i uvedena u uzgoj na prijelazu 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća. 'Chandler' pripada takozvanim lateralno rodnim orasima, koji dio plodova zameću i na bočnim pupovima. Zato je urod pravilniji nego kod starijih sorti, koje rode pretežno na vršnim pupovima. U našim uvjetima razvija snažno stablo, obično visoko 6–10 m i široko 5–8 m, s raširenom krošnjom i jakim skeletnim granama. Listovi su neparno perasti, dugi 20–40 cm, ljeti zasićeno zeleni, a ujesen požute. U proljeće cvjeta neuglednim zelenkastim resama. Orasi dozrijevaju kasnije, najčešće od rujna do listopada. Ljuska je srednje debela, a jezgre su dobro ispunjene i svjetlije boje. Zato su prikladne za izravnu konzumaciju, za pečenje i za prešanje ulja. U vrtu djeluje kao soliter koji pruža hlad. Dobro dolazi do izražaja na travnjaku ili na rubu voćnjaka. Ispod krošnje, izvan glavne korijenove zone, mogu se saditi proljetne lukovice ili trajnice koje podnose sjenu. Korijenje otpušta juglon, zbog čega neke osjetljive vrste u neposrednoj blizini slabije uspijevaju. Sorta je djelomično samooplodna. Za bolju oprašenost i redovitiji urod ipak se često sadi kompatibilni oprašivač, najčešće 'Franquette'.

Pitomi orah klasični je orah koji se uzgaja već mnogo stoljeća. Doseže visinu do 30 m. Krošnja je gotovo kuglasta i sastoji se od teških grana. Staro deblo je svijetlosivo, s dubokim, nepravilnim i okomitim brazdama. Liske su jajolike do ovalne, duge otprilike 8–12 cm. Cijeli list doseže duljinu od 20–30 cm. Listovi su neparno perasti i jarkozelene boje. Nakon razvoja listova pojavljuju se velike muške rese, duge oko 7 cm, i manji ženski cvjetovi skupljeni po 2 ili 3. Plodovi su skriveni ispod zelene, glatke ljuske gotovo okruglog oblika. Orah je svijetlosmeđe boje i vrlo ukusan. Stablo počinje rađati tek u dobi od oko 15 godina. Korijenje prodire vrlo duboko.

Uzgoj: U kontinentalnoj Hrvatskoj najbolje se pokazuju sunčani položaji s dobrim strujanjem zraka. Idealno su izvan mraznih udolina, jer kasni proljetni mrazevi mogu oštetiti cvjetove. Najprikladnije je dublje, hranjivo i dobro drenirano tlo s pH vrijednošću od približno 6,5 do 7,8. Na teškim i prevlažnim tlima korijenje strada. Sadnja se obavlja u proljeće, od ožujka do travnja, ili u jesen, od listopada do studenog. Stabalca u kontejneru mogu se saditi i dulje, dok tlo nije smrznuto. Preporučeni razmak sadnje iznosi otprilike 8–10 m. Berba je najčešće od druge polovice rujna do listopada, kada zelena ljuska puca i orasi se lako odvajaju. Nakon berbe orasi se suše u jednom sloju na prozračnom mjestu. Tako se smanjuje rizik od plijesni, a jezgre zadržavaju boju i aromu. Otpornost dozrelog drva na mraz navodi se oko -25 °C. Mladim stablima pogoduje malčiranje i zaštita debla od divljači. Rez se ograničava na odgojni i sanitarni. Prikladno razdoblje je ljeto, nakon što izboji dozriju, jer kod zimskog reza stablo može jače „suziti“ i povećava se rizik od infekcija. Zalijevanje je važno ponajprije u prve 2–3 godine nakon sadnje te u sušnim ljetima, dok se plodovi pune. Za gnojidbu obično je dovoljan kompost uz proljetnu dozu dušika. Uzgoj u posudi ima smisla samo kratkoročno, jer korijenov sustav brzo ojača i treba prostor. U kišnim proljećima može se pojaviti bakterijska pjegavost oraha, kao i gljivične pjegavosti lista. Plodove mogu oštetiti orahova muha ili savijači. Ispod krošnje djeluje juglon, pa osjetljivije biljke u blizini slabije uspijevaju. Travnjak ili šljunak zato su praktičan izbor.

Više na: Upute za uzgoj oraha

Autor: Nikol | Revizija: 15.1. 2026