Patuljasta šljiva 'Bühler' Prunus domestica 'Bühler'

Detaljan opis proizvoda

Patuljasta šljiva 'Bühler' - kompaktni oblik tradicionalne njemačke sorte 'Bühler Frühzwetschge', pronađene oko 1840. godine u Kappelwindecku kraj grada Bühla u Badenu. Stabalce raste sporo, oblikuje nisku, dobro razgranatu krošnju i u zrelosti obično doseže 1,5–2 m, što znatno olakšava berbu i njegu. Cvijet je bijel i pojavljuje se srednje kasno u proljeće, čime se smanjuje opasnost od oštećenja kasnim mrazevima. Sorta je potpuno samooplodna i redovito rađa, a u literaturi se navodi i njezina tolerantnost na šarku šljive. Plodovi su srednje veliki do veći, ovalni, tamnoplavi do ljubičasti s izraženim maškom, a meso ploda je zlatnožuto do svijetlo zelenkastožuto, sočno, ugodnog slatko-kiselkastog okusa i s koštice se dobro odvaja. Dozrijeva rano, u pravilu od kraja srpnja do sredine kolovoza, ovisno o položaju i godini. Primjena je svestrana: za jelo u svježem stanju, za džemove i sokove, za pekmez i rakiju, a za pečenje su osobito prikladni potpuno zreli plodovi. U vrtnoj kompoziciji ističe se kao niski soliter u predvrtu, u toplom kutku uz terasu ili u prostranom kontejneru, gdje donosi pouzdan urod i proljetnim cvijetom privlači oprašivače.

Uzgoj: Za uzgoj se preporučuje sunčan, topao položaj u zavjetrini. Tlo treba biti propusno i hranjivo, blago kiselo do neutralno, a idealan je pH oko 6,5. Nakon sadnje održava se ujednačeno zalijevanje bez prevlaživanja, u proljeće se dodaje kompost ili sporotopivo gnojivo za voćke, a površina se malčira kako se tlo ne bi isušivalo. Najbolje se sadi rano u proljeće ili u jesen po vremenu bez mraza, a biljke u kontejneru mogu se presađivati i tijekom sezone. Za uzgoj u posudi koristi se stabilna posuda zapremnine najmanje 30–40 l s drenažom i kvalitetan supstrat, redovito se prihranjuje u malim dozama, a nakon 2–3 godine biljka se presađuje u svježu mješavinu. Rez se provodi ljeti nakon berbe, kada rane bolje zacjeljuju i smanjuje se opasnost od srebrnaste bolesti lista (gljivična bolest koštičavog voća – najčešće šljiva, marelica i trešanja, koja se očituje srebrnastim sjajem lišća koje se kasnije suši, a grane mogu postupno odumirati. Gljiva prodire u stablo svježim ranama nakon reza, osobito po hladnom i vlažnom vremenu, obično u proljeće i u jesen). Pri rezu se pozornost usmjerava na prorjeđivanje krošnje i obnovu rodnih izboja. Sorta dozrijeva u kolovozu, a za veći urod korisna je blizina druge europske šljive, iako nije nužna. Otpornost na mraz u praksi se kreće približno do −26 do −29 °C, ovisno o izvorima i položaju vrta. Od bolesti treba pratiti moniliju i hrđu lista, a pomažu prozračna krošnja i preventivna zaštita u kišnim ljetima. Početnicima se pokazalo korisnim vezanje novih izboja u razgranat oblik „vaze“, pravodobno prorjeđivanje plodova i zaštita uroda od ptica mrežom.

Više na: Upute za uzgoj šljiva