Orah 'Red Livermore' Juglans regia 'Red Livermore'

Detaljan opis proizvoda

Orah 'Red Livermore' - upečatljivo obojena sorta, koja se u američkom oplemenjivanju vodi i kao 'Robert Livermore'. Nastala je na Kalifornijskom sveučilištu u Davisu križanjem 'Howard' × 'Purpurea' (materijal iz INRA Bordeaux) i patentno je opisana 2001. godine. Rodnost joj obilježava visok udio lateralne rodnosti, koji se navodi oko 90 %, pa urod može zametnuti i na jednogodišnjem prirastu. Stablo raste srednje bujno i oblikuje pravilnu, pretežno uspravnu krošnju. U vrtovima obično doseže oko 10–12 m visine i 6–9 m širine, a s godinama pruža izražen hlad. Listovi su veliki, neparno perasti, svježe zelene boje i u proljeće listaju kasnije nego kod mnogih sijanaca. Na prijelazu travnja u svibanj pojavljuju se zelenkaste muške rese i neupadljivi ženski cvjetovi. Orasi su krupni, često okrugli do široko ovalni, sa svjetlijom ljuskom tanje stijenke, iz koje se jezgra u pravilu lako vadi. Jezgra je svijetla, no opna ima crvenoljubičastu boju koja ostaje vidljiva i nakon sušenja te u kuhinji djeluje kao sitan obojeni naglasak. Okus se opisuje kao blag, prikladan za izravnu konzumaciju, pečenje i prešanje. Orasi prirodno sadrže nezasićene masne kiseline, bjelančevine, vlakna i minerale, primjerice magnezij i cink.

Orah- klasični domaći orah, koji se uzgaja već mnogo stoljeća. Doseže visinu do 30 m. Krošnja je gotovo kuglasta i sastoji se od teških grana. Staro deblo svijetlosive je boje s dubokim, nepravilnim, okomitim brazdama. Liske su jajaste do ovalne, duge oko 8 - 12 cm. Cijeli list naraste do duljine od 20 - 30 cm. Liske su cjelovita ruba i jarko zelene boje. Nakon razvoja listova pojavljuju se velike muške rese, duge oko 7 cm, te manji ženski cvjetovi skupljeni po 2 ili 3. Plodovi su skriveni pod zelenom, glatkom, gotovo okruglom ovojnicom. Orah je svijetlosmeđe boje i vrlo ukusan. Stablo počinje rađati tek u dobi od oko 15 godina. Korijenje prodire vrlo duboko.

Uzgoj:  U kontinentalnoj Hrvatskoj najbolje se pokazuju sunčani položaji s dobrim strujanjem zraka, idealno izvan mraznih udolina, jer kasni proljetni mrazevi mogu oštetiti cvjetove. Najprikladnije je dublje, hranjivo i dobro drenirano tlo s pH od približno 6,5–7,8, a na teškim, prevlažnim tlima korijenje trpi. Sadnja se obavlja u proljeće od ožujka do travnja ili u jesen od listopada do studenog, a stabla u kontejneru i dulje, dok tlo nije smrznuto. Preporučeni razmak sadnje iznosi oko 8–10 m. Berba najčešće počinje od druge polovice rujna i traje do listopada, kada zelena ovojnica puca i orasi se lako odvajaju. Nakon berbe orasi se suše u jednom sloju na prozračnom mjestu kako bi se smanjio rizik od plijesni, a jezgre zadržale boju i aromu. Otpornost dozrelog drva na mraz navodi se oko -25 °C, a mladim stablima pogoduju malč i zaštita debla od grizenja divljači. Rez se ograničava na uzgojni i zdravstveni, a prikladno razdoblje je ljeto nakon dozrijevanja izboja, jer zimski rez može jače „suziti“ i povećati rizik od infekcija. Zalijevanje je važno ponajprije u prve 2–3 godine nakon sadnje te u sušnim ljetima tijekom nalijevanja plodova, a za gnojidbu obično je dovoljan kompost uz proljetnu dozu dušika. Uzgoj u posudi ima smisla samo kratkoročno, jer korijenov sustav brzo jača i traži prostor. U kišnim proljećima može se pojaviti bakterijska pjegavost oraha i gljivične pjegavosti lista, a plodove mogu oštećivati orahova muha ili savijači. Ispod krošnje djeluje juglon, pa osjetljivijim biljkama u blizini slabije uspijevaju, a travnjak ili šljunak praktičan su izbor.

Više na: Upute za uzgoj oraha 

Autor: Nikol | Revizija: 12.1. 2026