Kantabrijska iglica 'St. Ola' - Geranium x cantabrigiense 'St. Ola' Geranium x cantabrigiense 'St. Ola'

Detaljan opis proizvoda

Kantabrijska iglica 'St. Ola' - nastala je križanjem vrsta Geranium dalmaticum i Geranium macrorrhizum i ubraja se među najpouzdanije pokrivačice tla iz roda iglica za srednju Europu. Križanac je opisan iz kruga zbirki u Cambridgeu, a ime upućuje upravo na Cambridge, gdje se križanac proširio u vrtnom uzgoju. Kultivar 'St. Ola' oblikuje niske, plosnate sagove s polegnutim, crvenosmeđim stabljikama koje se u člancima lako ukorjenjuju. U zrelosti doseže oko 15–20 cm visine i 45–50 cm širine, nasad je kompaktan i bez izraženog samozasijavanja. Listovi su dlanasto režnjasti, svježe zeleni, s naličja nježno dlakavi, aromatični kada se protrljaju, a u blagim zimama djelomično se zadržavaju. U jesen se često oboje u purpurnocrvene tonove. Od svibnja do srpnja iznad lišća izrastaju stapke s otvorenim cvjetovima promjera 2–3 cm, bijelima s ružičastim žilicama i ružičastim prašnicima, pa cvijet i iz daljine djeluje toplije od čisto bijele boje. Biljka je medonosna, a u kompoziciji služi kao svijetla podloga za ukrasni luk, kadulje, zvončiće ili paprati u polusjeni, odnosno za drvenaste biljke tamnog lišća. Prikladna je za skupnu sadnju i širi se na veće površine. Idealna je i kao podrast ispod stabala ili grmova.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na suncu do polusjene, a na vrućim položajima dobro joj dođe lagana podnevna sjena i zavjetrina. Odgovara joj humusno, ali propusno tlo s dobrom drenažom, a u težim glinastim tlima pokazao se korisnim dodatak šljunka. Preporučeni pH je blago kiseo do neutralan, približno 6,0–7,2. Sadnja se provodi od ožujka do svibnja ili u rujnu i listopadu. Cvatnja se kod većine iglica javlja od svibnja do srpnja, a remontantni kultivari nastavljaju u manjim valovima sve do rujna. Zalijevanje je važno nakon sadnje i tijekom duže suše, a nakon ukorjenjivanja iglica obično dobro podnosi sušu. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljan kompost ili uravnoteženo gnojivo, dok prekomjerna gnojidba dušikom pojačava polijeganje. Nakon glavnog vala cvatnje često se preporučuje rez nadzemnog dijela na 5–10 cm, koji potiče novo lišće i može produljiti cvatnju. Malč od komposta ili sitnog šljunka stabilizira vlagu i suzbija korov, a na staništima s rizikom od zimske vlage prikladniji je sloj šljunka. U posudi se uzgaja u kvalitetnom supstratu s drenažnim slojem, zalijevanje je redovitije, a voda mora brzo otjecati. Razmak sadnje bira se prema bujnosti, za niske vrste 25–30 cm, za srednje 35–45 cm, a za snažne 50–60 cm. Otpornost na mraz većine vrtnih iglica kreće se približno od -28 do -34 °C, a osjetljivije vrste zahtijevaju suši zimski režim. U praksi pomaže da se u prvoj godini prati vlažnost korijenove grude i uklanjaju oštećeni listovi. Od bolesti se mogu pojaviti pepelnica i pjegavost lišća, a od štetnika ponajprije puževi golaći i lisne uši. U posudama se povremeno javlja pipa (Otiorhynchus), a prevencija se sastoji u pregledu korijena pri presađivanju.

Autor: Kristýna | Revizija: 27.01. 2026