Japanska šljiva 'Golden Plumosa' Prunus salicina 'Golden Plumosa'

Detaljan opis proizvoda

Japanska šljiva 'Golden Plumosa' - srednje rana sorta japanske šljive. Rast je srednje bujan, a stablo oblikuje raširenu krošnju. Riječ je o sorti podrijetlom iz istočne Azije koja je omiljena zbog neobičnih zlatnožutih plodova. Habitus stabla je srednje bujan, a krošnja je obično raširena i lako dostupna za berbu. Listovi su usko eliptični, svježe zeleni, a u jesen poprimaju žute tonove. U travnju se stablo prekrije obiljem bijelih cvjetova koji su izrazito medonosni i podupiru bioraznolikost u vrtu. Plodovi su srednje veliki, kuglasti, sjajno žute kožice i mesa ploda. Okus je uravnoteženo sladak, osvježavajući, s niskim udjelom kiselina, zbog čega su omiljena poslastica i djeci i odraslima. Plodovi sadrže niz vitamina, osobito vitamin C, te antioksidanse koji su korisni za imunosni sustav i opću vitalnost. 'Golden Plumosa' je djelomično samooplodna, no za postizanje najvećeg uroda preporučuje se sadnja u blizini druge sorte japanske šljive, primjerice 'Shiro'. U kuhinji se plodovi koriste za jelo u svježem stanju, u voćnim salatama, kolačima ili za pripremu džemova.

Uzgoj: Biljci najbolje odgovaraju duboka, srednje teška do ilovasta tla bogata humusom, dobre propusnosti i sposobnosti zadržavanja umjerene vlage, pri čemu je optimalna neutralna do blago lužnata reakcija tla. Neprikladna su trajno prevlažna, zbijena ili izrazito laka tla siromašna organskom tvari. Položaj treba biti sunčan do blago polusjenovit, topao i prozračan, zaštićen od jakih hladnih vjetrova. Sadnja je moguća od proljeća do jeseni, a potrebno je osigurati dovoljno prostora za korijenov sustav i krošnju. Pri sadnji više stabala preporučuje se razmak sadnje od otprilike 4 do 5 metara, ovisno o bujnosti podloge i karakteru sorte. Zalijevanje je važno osobito nakon sadnje i u razdobljima suše. Gnojidba se provodi ponajprije u proljeće prije početka vegetacije i nakon cvatnje, najbolje kompostom ili uravnoteženim gnojivima s primjerenim udjelom dušika, fosfora i kalija. Rez šljiva provodi se uglavnom nakon berbe, kada se prorjeđuje krošnja, uklanjaju se grane koje zgušnjavaju krošnju, suhe ili bolesne grane te se potiče obnova rodnih grančica, pri čemu jaka zimska rezidba nije prikladna zbog povećanog rizika od infekcija. Šljive su uglavnom otporne na mraz, no kod mladih stabala preporučuje se zaštititi deblo od pucanja zbog mraza i od oštećenja divljači.

Više na:  Upute za uzgoj šljiva

Autor: Nikol | Revizija: 3.6. 2026