Breskva 'Incrocio Pieri' - kontejner Prunus persica 'Incrocio Pieri'

Detaljan opis proizvoda

Breskva 'Incrocio Pieri' - starija talijanska sorta nastala križanjem 'Elberta' × 'Santa Anna'. U europskim zbirkama genetskih resursa vodi se kao talijanski selekcionirani kultivar, a u srednjoj Europi cijeni se ponajprije zbog redovite rodnosti i kvalitete plodova bijelog mesa. Stablo raste umjereno bujno i razvija pravilnu krošnju koja se s vremenom širi. Na uobičajenoj podlozi doseže visinu od približno 3–4 m i sličnu širinu, a konačni rast ovisi o podlozi i rezidbi. Ružičasti cvjetovi pojavljuju se tijekom travnja i pružaju ranu hranu kukcima oprašivačima. Sorta je samooplodna pa joj za urod nije potrebna druga breskva. Relativno rano ulazi u rod i redovito rađa. Plodovi su srednje krupni do krupni, obično teški oko 120–160 g, gotovo okrugli. Osnovnu žućkasto bijelu do krem boju kožice na velikom dijelu površine prekriva karminska do vinsko crvena, ponekad nježno točkasta dopunska boja. Meso ploda je bijelo do zelenkasto bijelo, nježno, srednje čvrsto, vrlo sočno i aromatično. Okus spaja ugodnu slatkoću s laganom osvježavajućom kiselošću. U potrošnoj zrelosti meso se lako odvaja od koštice. Berba je približno od polovine do druge polovine kolovoza, oko 10–15 dana nakon sorte 'Redhaven'. Plodovi su pogodni za jelo u svježem stanju, voćne salate, deserte, kompote i džemove. Breskve prirodno sadrže vlakna, vitamin C i karotenoide.

Uzgoj: Breskvama odgovaraju laka do srednje teška, duboka i dobro propusna tla s visokim udjelom humusa, a optimalna je neutralna do blago lužnata reakcija tla. Nepogodna su teška, prevlažna ili hladna tla u kojima stabla slabe i češće obolijevaju. Položaj mora biti na punom suncu, topao i zaštićen od hladnih i sjevernih vjetrova. Sadnja je moguća od proljeća do jeseni, a potrebno je osigurati dovoljno prostora za razvoj krošnje i korijenovog sustava. Pri sadnji više stabala preporučuje se razmak sadnje od približno 4 do 5 metara, ovisno o bujnosti korištene podloge. Zalijevanje je važno osobito u prvim godinama nakon sadnje i u razdobljima suše, kada je potrebno osigurati redovitu i ujednačenu vlažnost tla, pri čemu breskve ne podnose prevlaživanje. Gnojidba se provodi ponajprije u proljeće prije kretanja vegetacije i zatim nakon cvatnje, najbolje kompostom ili uravnoteženim gnojivima s umjerenim udjelom dušika, kako ne bi došlo do pretjeranog rasta na štetu rodnosti. Rezidba breskve ključna je za održavanje redovite rodnosti i provodi se svake godine, ponajprije u proljeće nakon bubrenja pupova, čime se potiče stvaranje novih rodnih izboja i smanjuje pojava bolesti.

Više na: Upute za uzgoj breskve i nektarine

Autor: Jana | Revizija: 27.08. 2026