Azaleja 'Homebush' Rhododendron 'Homebush'

Detaljan opis proizvoda

Azaleja 'Homebush' - poluzimzelen viši grmić uspravnog rasta. 'Homebush' pripada listopadnim krupnocvjetnim azalejama iz skupine Knap Hill Exbury. Uzgojio ju je A. Waterer u Engleskoj u prvoj polovini 20. stoljeća i ubraja se među provjerene vrtne kultivare. U našim uvjetima tvori srednje visok grm, obično visok 1,3–1,5 m i širok 1,1–1,5 m, a u povoljnim uvjetima s vremenom može narasti i do oko 1,8 m. Rast je u početku uspravan, kasnije grm širi grane u stranu i stvara gušći, zaobljen habitus. Listovi su eliptični i mekani, pri listanju često blago bakreni, u punoj vegetaciji srednje zeleni, a ujesen se boje u nijanse žute, narančaste do crvene. Od svibnja do lipnja 'Homebush' nosi guste kuglaste cvatove sastavljene od poluispunjenih ružičastih cvjetova koji podsjećaju na male cvjetne kugle. Pojedinačni cvjetovi su ljevkasti, s duljim prašnicima koji izlaze iz vjenčića, što cvatovima daje nježniji, čipkast izgled. Miris je sladak, umjereno izražen i dobro primjetan u toplijim danima, kada privlači bumbare i druge oprašivače. Kao i ostali rododendroni, i ova azaleja u tkivima sadrži otrovne tvari, zato nije jestiva i služi isključivo kao ukrasna drvenasta biljka. U vrtnoj kompoziciji 'Homebush' se ističe kao soliter ili u skupinama na vrištinskoj gredici, u kombinaciji sa zimzelenim rododendronima, hudikama, nižim četinjačama i ukrasnim travama.

Pripada istoj skupini kao i znatno veći rododendroni. Za razliku od njih, azaleje su manje (iako se nađu i veći primjerci), a neki kultivari ujesen djelomično ili potpuno odbacuju lišće. Dok rododendroni imaju cvjetove više zvonolikog oblika, cvjetovi azaleje oblikom podsjećaju na lijevak. Za one koji nemaju mnogo prostora idealne su japanske azaleje, koje rastu više u širinu nego u visinu. Većina azaleja voli djelomično sunce ili polusjenu (izravno sunce može uzrokovati ožegotine, a premalo svjetla izduživanje grana i cvjetova). Cvjetaju od svibnja do lipnja – precvjetali cvjetovi pažljivo se odlamaju kako ne bi dodatno iscrpljivali grm.

Uzgoj: Biljka najbolje uspijeva u polusjeni, gdje je zaštićena od jakog ljetnog sunca i zimskog vjetra koji isušuje. Tlo treba biti kiselo, pH 4,5-5,5, humusno i dobro propusno, kako bi korijenov sustav bio ravnomjerno opskrbljen vlagom, a istodobno ne bi dolazilo do prevlaživanja. Pri sadnji je preporučljivo umiješati treset ili specijalizirani supstrat za vrištinske biljke, koji održava stabilnu vlažnost i poboljšava prozračnost tla. Površina se može prekriti malčem od sitne kore ili kompostom od lišća, čime se ublažavaju kolebanja temperature i isušivanje. Zalijevanje treba biti redovito, osobito u razdoblju ukorjenjivanja i tijekom sušnih tjedana. Prikladna je meka voda koja ne narušava kiselost tla. Gnojidba se provodi gnojivima namijenjenima rododendronima, i to u proljeće, kada biljka aktivno raste. Rez obično nije potreban jer biljka prirodno održava kompaktan oblik, no nakon cvatnje mogu se ukloniti osušeni cvjetovi, što potiče stvaranje pupova za sljedeću godinu. Otpornost na mraz iznosi približno -20 °C, a mlade biljke bolje podnose zimu uz laganu zaštitu granama četinjača. Bolesti se javljaju uglavnom pri dugotrajnom prevlaživanju ili u teškom, nepropusnom tlu, zato je važna kvalitetna drenaža. Sadnja je moguća od ožujka do listopada, a cvatnja se odvija u svibnju.

Autor: Nikol | Revizija: 24.11.2025

Više na: Upute za uzgoj rododendrona