Azaleja 'Gibraltar' Rhododendron 'Gibraltar'

Detaljan opis proizvoda

Azaleja 'Gibraltar' - listopadni kompaktni grm, razmjerno brzog i uspravnog rasta. Riječ je o Exbury hibridu uzgojenom u Engleskoj i uvedenom u ponudu oko 1947. godine, povezanom s oplemenjivačkom tradicijom obitelji de Rothschild u vrtovima Exbury. U vrtnim uvjetima kontinentalne Hrvatske tvori srednje visok grm, obično visine 1,3–1,8 m i širine 1,3–1,8 m, uspravnog do blago raširenog habitusa. Izboji su u mladosti zeleni do smećkasti, a kasnije odrvenjavaju. Listovi su eliptični i mekani, tijekom vegetacije srednje zeleni, a u jesen prelaze u nijanse žute, narančaste i crvene, pa grm djeluje zanimljivo i nakon cvatnje. Od sredine svibnja do sredine lipnja razvija guste kuglaste cvatove od otprilike 10–12 ljevkastih cvjetova promjera oko 6–8 cm, koji se otvaraju iz tamnijih, često crvenkastih pupoljaka. Latice su jarko narančaste, ponekad s bakrenim odsjajem, naboranih rubova i s upadljivim žutim prašnicima u sredini. Miris je ugodan, uglavnom nježan do umjereno izražen, a privlači bumbare i druge oprašivače. Kao i ostali rododendroni, biljka je pri konzumaciji otrovna za ljude i kućne ljubimce, pa je njezina uporaba isključivo ukrasna. U kompoziciji se 'Gibraltar' ističe kao upečatljiv soliter na gredici s vrijeskom, u kombinaciji sa zimzelenim rododendronima ili hudikama, odnosno u skupnoj sadnji, gdje stvara snažan kolorni naglasak u vrijeme cvatnje i u jesen.

Pripada istoj skupini kao i znatno veći rododendroni. Za razliku od njih, azaleje su manje (iako postoje i veći primjerci), a neki kultivari u jesen djelomično ili potpuno odbacuju lišće. Dok rododendroni imaju cvjetove uglavnom zvonolikog oblika, cvjetovi azaleje oblikom podsjećaju na lijevak. Onima koji nemaju mnogo prostora idealno odgovaraju japanske azaleje, koje se više šire u širinu nego u visinu. Većina azaleja preferira djelomično sunce ili polusjenu (izravno sunce može uzrokovati ožegotine, a premalo svjetla izduživanje grana i cvjetova). Cvatu od svibnja do lipnja, a ocvali cvjetovi pažljivo se odlamaju kako ne bi dodatno iscrpljivali grm.

Uzgoj: Biljka najbolje uspijeva u polusjeni, gdje je zaštićena od jakog ljetnog sunca i zimskog isušujućeg vjetra. Tlo treba biti kiselo, pH 4,5-5,5, humusno i dobro propusno, kako bi korijenov sustav bio ravnomjerno opskrbljen vlagom, a da pritom ne dolazi do prevlaživanja. Pri sadnji se preporučuje umiješati treset ili specijalizirani supstrat za vrištine, koji održava stabilnu vlažnost i poboljšava prozračnost tla. Površina se može prekriti malčem od sitne kore ili komposta od lišća, čime se ublažavaju kolebanja temperature i isušivanje. Zalijevanje treba biti redovito, osobito u razdoblju ukorjenjivanja i tijekom sušnih tjedana. Prikladna je meka voda koja ne narušava kiselost tla. Gnojidba se provodi gnojivima namijenjenima rododendronima, i to u proljeće, kada biljka aktivno raste. Rez obično nije potreban jer biljka prirodno zadržava kompaktan oblik, no nakon cvatnje mogu se ukloniti osušeni cvjetovi, što potiče stvaranje pupova za sljedeću godinu. Otporna je na mraz do približno -20 °C, a mlade biljke bolje podnose zimu uz laganu zaštitu granama četinjača. Bolesti se javljaju uglavnom pri dugotrajnom prevlaživanju ili u teškom, nepropusnom tlu, pa je važna kvalitetna drenaža. Za stvaranje niskog nasada koristi se 5-7 biljaka po m². Sadnja je moguća od ožujka do listopada, a cvatnja se odvija u svibnju.

Autor: Nikol | Revizija: 24.11.2025

Više na: Upute za uzgoj rododendrona