Azaleja 'Berry Rose' Rhododendron 'Berry Rose'

Detaljan opis proizvoda

Azaleja 'Berry Rose' - lijepa azaleja, koja se često navodi i kao Azalea 'Berryrose' ili Rhododendron 'Berryrose', pripada listopadnim krupnocvjetnim azalejama iz skupine Knap Hill Exbury. Ta je skupina nastala križanjem nekoliko vrsta listopadnih azaleja s ciljem dobivanja grmova s velikim cvjetovima, izraženom jesenskom bojom i dobrom otpornošću na mraz. U našim uvjetima 'Berry Rose' razvija srednje visok grm, obično visok 1,5–2 m i širok približno 1–1,5 m, uspravnog do blago raširenog habitusa. Izboji su u mladosti zeleni do smećkasti, a kasnije odrvenjavaju. Listovi su eliptični i mekani, pri listanju obojeni bakrenim do brončanim tonovima, tijekom ljeta svježe zeleni, a u jesen prelaze u nijanse žute, narančaste, crvene sve do vinske boje, pa grm pruža zanimljiv izgled tijekom cijele sezone. Krajem svibnja i u lipnju nosi velike ljevkaste cvatove promjera otprilike 8–10 cm, sastavljene od ružičastih do lososnoružičastih cvjetova s izraženom žutonarančastom mrljom na gornjoj latici. Cvjetovi mirišu nježno do izrazito slatko i pružaju nektar bumbarima i drugim oprašivačima. Većina dijelova biljke, kao i kod ostalih rododendrona, otrovna je pri konzumaciji, pa se azaleja koristi isključivo kao ukrasna drvenasta biljka. U vrtnoj kompoziciji ističe se kao soliter na gredici vrištine, u kombinaciji sa zimzelenim rododendronima, hudikama ili ukrasnim travama, ili u manjim skupinama, gdje stvara izražen kolorističan naglasak u vrijeme cvatnje i u jesen.

Pripada istoj skupini kao i znatno veći rododendroni. Za razliku od njih azaleje su manje (iako postoje i veći primjerci), a neki kultivari u jesen djelomično ili potpuno odbacuju lišće. Dok rododendroni imaju cvjetove više zvonolikog oblika, cvjetovi azaleje oblikom podsjećaju na lijevak. Onima koji nemaju mnogo prostora idealno odgovaraju japanske azaleje, koje rastu više u širinu nego u visinu. Većina azaleja preferira djelomično sunce ili polusjenu (izravno sunce može uzrokovati ožegotine, a premalo svjetla izduživanje grana i cvjetova). Cvjetaju od svibnja do lipnja – odcvali cvjetovi pažljivo se otkidaju kako ne bi dodatno iscrpljivali grm.

Uzgoj: Biljka najbolje uspijeva u polusjeni, gdje je zaštićena od jakog ljetnog sunca i zimskog isušujućeg vjetra. Tlo treba biti kiselo, pH 4,5-5,5, humusno i dobro propusno, kako bi korijenov sustav bio ravnomjerno opskrbljen vlagom, a da pritom ne dolazi do prevlaživanja. Pri sadnji je preporučljivo umiješati treset ili specijalni supstrat za vrištine, koji održava stabilnu vlažnost i poboljšava prozračnost tla. Površina se može prekriti malčem od sitne kore ili komposta od lišća, čime se ublažavaju kolebanja temperature i isušivanje. Zalijevanje treba biti redovito, osobito u razdoblju ukorjenjivanja i tijekom sušnih tjedana. Prikladna je meka voda koja ne narušava kiselost tla. Gnojidba se provodi gnojivima namijenjenima rododendronima, i to u proljeće, kada biljka aktivno raste. Rez obično nije potreban jer biljka prirodno zadržava kompaktan oblik, no nakon cvatnje mogu se ukloniti osušeni cvjetovi, što potiče stvaranje pupova za sljedeću godinu. Otporna je na mraz do približno -20 °C, a mlade biljke bolje podnose zimu uz laganu zaštitu granama četinjača. Bolesti se javljaju uglavnom pri dugotrajnom prevlaživanju ili u teškom, nepropusnom tlu, pa je važna kvalitetna drenaža. Za stvaranje niskog nasada koristi se 5-7 biljaka po m². Sadnja je moguća od ožujka do listopada, a cvatnja se odvija u svibnju.

Autor: Nikol | Revizija: 24.11.2025

Više na: Upute za uzgoj rododendrona