Azaleja 'Anneke' Rhododendron 'Anneke'

Detaljan opis proizvoda

Azaleja 'Anneke' - listopadna krupnocvjetna azaleja iz hibridne skupine Knap Hill Exbury, botanički Rhododendron 'Anneke'. Pripada porodici vrjesova (Ericaceae), a nastala je radom britanskog oplemenjivača M. C. (Dennyja) Pratta 60-ih godina 20. stoljeća, dok je u ponudu uvedena oko 1964. godine. Kasnije ju je odabrao nizozemski rasadničar Fred de Jong i nazvao po svojoj kćeri, a kultivar je 1987. godine osvojio zlatnu medalju na izložbi Flora Nova. U vrtovima kontinentalne Hrvatske oblikuje srednje visok grm uobičajene visine 1,5–1,8 m i slične širine, blago uspravnog do raširenog habitusa. Listovi su eliptični, svježe zeleni, a u jesen se boje u nijanse žute, narančaste do brončane. Najveći ukras su veliki ljevkasti cvjetovi u kuglastim cvatovima, koji se pojavljuju od druge polovice svibnja do lipnja. Pojedinačni cvjetovi limunasto su do zlatnožute boje s izraženijom zlatnožutom šarom u ždrijelu, dugim blago savijenim prašnicima i ugodnim, prilično jakim mirisom koji privlači bumbare i druge oprašivače. Većina dijelova biljke, kao i kod ostalih rododendrona, otrovna je ako se pojede, stoga se ne koristi za jelo ni kao ljekovita biljka. U vrtnoj kompoziciji ističe se kao soliter na gredici s vrijeskom, u kombinaciji s nižim rododendronima, hudikama ili ukrasnim travama, ili u manjim skupinama, gdje u vrijeme cvatnje stvara upečatljivo svjetlosno žarište.

Pripada istoj skupini kao i znatno veći rododendroni. Za razliku od njih azaleje su manje (iako postoje i veći primjerci), a neki kultivari u jesen djelomično ili potpuno odbacuju lišće. Dok rododendroni imaju cvjetove više zvonolikog oblika, cvjetovi azaleje oblikom podsjećaju na lijevak. Onima koji nemaju mnogo prostora idealno odgovaraju japanske azaleje, koje se više šire u širinu nego u visinu. Većini azaleja odgovara djelomično sunce ili polusjena (izravno sunce može izazvati ožegotine, a premalo svjetla uzrokuje izduživanje grana i cvjetova). Cvjetaju od svibnja do lipnja – precvali cvjetovi pažljivo se otkidaju kako ne bi dodatno iscrpljivali grm.

Uzgoj: Biljka najbolje uspijeva u polusjeni, gdje je zaštićena od jakog ljetnog sunca i zimskog isušujućeg vjetra. Tlo treba biti kiselo, pH 4,5-5,5, humusno i dobro propusno, kako bi korijenov sustav bio ravnomjerno opskrbljen vlagom, a da pritom ne dolazi do prevlaživanja. Pri sadnji preporučuje se umiješati treset ili specijalizirani supstrat za acidofilne biljke, koji održava stabilnu vlažnost i poboljšava prozračnost tla. Površina se može prekriti malčem od sitne kore ili lisnatog komposta, čime se ublažavaju kolebanja temperature i isušivanje. Zalijevanje treba biti redovito, osobito u razdoblju ukorjenjivanja i tijekom sušnih tjedana. Prikladna je meka voda, koja ne narušava kiselost tla. Gnojidba se provodi gnojivima namijenjenima rododendronima, i to u proljeće, kada biljka aktivno raste. Rez obično nije potreban jer biljka prirodno zadržava kompaktan oblik, no nakon cvatnje mogu se ukloniti osušeni cvjetovi, što potiče stvaranje pupova za sljedeću godinu. Otpornost na mraz doseže približno -20 °C, a mlade biljke bolje podnose zimu uz laganu zaštitu granama četinjača. Bolesti se javljaju uglavnom pri dugotrajnom prevlaživanju ili u teškom, nepropusnom tlu, stoga je važna kvalitetna drenaža. Sadnja je moguća od ožujka do listopada, a cvatnja se odvija u svibnju.

Autor: Nikol | Revizija: 24.11.2025

Više na: Upute za uzgoj rododendrona