Zvonoliki enkianthus Enkianthus campanulatus

Detaljan opis proizvoda

Zvonoliki enkianthus - biljka potječe iz planinskih područja Japana, gdje raste na rubovima šuma i u podrastu na kiselim, dobro propusnim tlima. Pripada porodici vrjesova (Ericaceae) i srodna je rododendronima. Oblikuje uspravan grm koji se s vremenom širi, nježno razgranate strukture. U našim uvjetima doseže 2–3 m visine i 1,5–2 m širine, a godišnji prirast iznosi oko 15–25 cm. Listovi su eliptični, dugi 3–6 cm, u proljeće svijetlozeleni, tijekom ljeta tamniji. Najizrazitije razdoblje je jesen, kada se lišće boji u intenzivne nijanse crvene, narančaste i purpurne. Cvjetovi se pojavljuju u svibnju i lipnju na prošlogodišnjem drvu i tvore viseće grozdove duge 5–10 cm. Pojedinačni cvjetovi su vrčasti, krem boje s nježnim ružičastim žilicama. Plodovi su sitni tobolci bez ukrasne vrijednosti. Grm djeluje vrlo prirodno u šumskim vrtovima, uz azaleje, pierise i rododendrone, gdje do izražaja dolazi kontrast tekstura i boja.

Uzgoj: Za uspješan uzgoj ključno je kiselo tlo s pH 4,5–5,5, bogato humusom i dobro propusno. Položaj treba biti u polusjeni ili na mjestu s jutarnjim suncem, zaštićen od jakog podnevnog sunca i isušujućih vjetrova. Sadnja se obavlja u proljeće od ožujka do svibnja ili u jesen od rujna do listopada. Tlo se preporučuje obogatiti tresetom ili kompostom od lišća i održavati ravnomjerno vlažnim, ali ne prevlažnim. Preporučuje se malčiranje korom, koje pomaže stabilizirati vlagu i kiselost supstrata. Gnojidba se provodi u proljeće gnojivima za acidofilne biljke. Rez nije nužan, provodi se samo lagano prorjeđivanje nakon cvatnje. Biljka je otporna na mraz do približno −25 °C, a mlade biljke preporučuje se prvih zima zaštititi malčem. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje 1–1,5 m, što odgovara približno 1 biljci na 1–2 m². Grm je općenito otporan, a pri neodgovarajućem pH može patiti od kloroze.

Autor: Jana | Revizija: 18.2.2026