Žuti bor 'WB SDL #3 J.M' Pinus ponderosa 'WB SDL #3 J.M'

Detaljan opis proizvoda

Žuti bor 'WB SDL #3 J.M'  - ubraja se među tipične četinjače zapadnog dijela Sjeverne Amerike, gdje raste na suhim, kamenitim padinama i visoravnima. Kultivar 'WB SDL #3 J.M' patuljasti je oblik vrlo sporog rasta i gustog granja, pa je prikladan i za manje vrtove. Oblikuje nizak, široko stožast do nepravilno kuglast grm s godišnjim prirastom od približno 5–8 cm. S deset godina doseže otprilike 60–80 cm visine i širine, u starijoj dobi obično 1,2–1,5 m uz sličnu širinu. Iglice rastu u snopićima po tri, srednje su duge, nježne i savitljive, u tonovima od svježe do tople zelene, a pri dodiru mirišu na smolu. Mladi izboji djeluju mekano i puno, dok starije grančice nose tipičnu ljuskavu koru žutog bora. Cvjetovi su neupadljivi, u proljeće, obično u svibnju, pojavljuju se sitni žućkasti muški cvatovi, a postupno se razvijaju manji češeri koji na biljci ostaju više godina. Zahvaljujući kompaktnom habitusu kultivar služi kao cjelogodišnja struktura u šljunčanim gredicama, kamenjarima, stepskim sadnjama ili predvrtovima, gdje zamjenjuje uobičajene kuglaste smreke. Vrlo lijepo djeluje u kombinaciji s ukrasnim travama, niskim borovicama, žednjacima i trajnicama otpornima na sušu, gdje njegovo trajno zelenilo naglašava sezonske promjene okolnih biljaka.

Žuti bor - visoko, snažno stablo koje u našim uvjetima naraste do 20 m. Krošnja je vitko stožasta i gusta, s vodoravno raširenim, razmjerno kratkim granama. Kora je cimetasto smeđa, a kod starijih stabala vrlo debela. Iglice su krute, tamnozelene i šiljaste te rastu u snopićima. Muški češeri su žuti, a ženski crveni. Zreli češeri su žućkastosmeđi. Ističe se kao soliter u svakom većem vrtu.

Uzgoj: Najbolju obojenost i gustoću iglica postiže na punom suncu, u laganoj polusjeni dio kultivara i dalje pouzdano raste, ali krošnja je rjeđa. Zavjetrina je korisna osobito zimi, kada kombinacija vjetra i sunca potiče isušivanje iglica, a u toplim nizinama pomaže mikroklima s hladnijom podlogom i malčem. Najbolje odgovara propusno, pjeskovito-ilovasto do kamenito tlo, u teškom glinastom tlu važna je drenaža, a patuljasti oblici osjetljivo reagiraju na prevlaživanje. Preporučeni pH iznosi približno 4,5–6,5, a u mnogim vrtnim tlima odgovara i blago kisela do slabo neutralna sredina. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenog, u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila, osobito tijekom prvog ljeta. Nakon ukorjenjivanja otpornost na sušu srednja je do visoka, ipak se kod patuljastih kultivara tijekom dugih vrućina isplati ujednačena vlaga. Gnojidba treba biti umjerena, u proljeće manjom dozom sporotopivog gnojiva za četinjače, jer višak dušika potiče mekan prirast i povećava rizik od bolesti. Rez obično nije potreban, a radi zgušnjavanja ponekad se u svibnju do lipnja skraćuju proljetne „svijeće“. Malč od kore stabilizira vlagu i temperaturu tla. Uzgoj u posudi čest je, potrebni su drenažni sloj, propusni supstrat i zimska zaštita posude od promrzavanja korijena, a tijekom odmrzavanja prati se vlažnost. Otpornost patuljastih borova na mraz obično je visoka, oko -30°C, a veći je rizik zimsko isušivanje i prevlaživanje. Od štetnika se tijekom suše mogu pojaviti grinje i lisne uši, a od bolesti osip iglica i trulež korijena u teškom tlu. Razmak sadnje bira se prema konačnoj širini, orijentacijski 0,8–1,5 m kod jastučastih oblika i oko 1,5–2,5 m kod širih patuljastih kultivara.

Autor: Kristýna | Revizija: 28.11. 2025