Žuta pitaja - zmajevo voće Selenicereus megalanthus

Detaljan opis proizvoda

Žuta pitaja - zmajevo voće - epifitski je kaktus penjačica podrijetlom iz tropskih područja Južne Amerike, osobito iz Kolumbije, Ekvadora i Perua. Odlikuje se dugačkim, trobridnim i člankovitim stabljikama trnovitih rubova, koje se u prirodnom okruženju penju po stablima i dosežu duljinu do 4 metra. U našim uvjetima nije otporna na mraz i zahtijeva cjelogodišnji uzgoj u zatvorenom prostoru, stakleniku ili zimskom vrtu s temperaturama koje ne padaju ispod 10 °C. Biljka raste umjereno brzo i za svoj rast nužno treba čvrst oslonac. Na stabljikama se nalaze sitni, oštri trnovi raspoređeni u areolama. Biljka nije otrovna, a njezini su plodovi delikatesa tražena u cijelom svijetu. Glavna estetska i uporabna vrijednost ovog kaktusa leži u monumentalnim cvjetovima i ukusnim plodovima. Cvjeta tijekom ljetnih mjeseci golemim, ljevkastim bijelim cvjetovima koji se otvaraju samo jednu noć i mogu imati promjer do 30 centimetara. Cvjetovi su intenzivnog i ugodnog mirisa. Nakon oprašivanja (u kućnim uvjetima obično je potrebno ručno oprašivanje) razvijaju se plodovi – žute pitaje. Manji su od češćih crvenih vrsta, ali imaju znatno slađe i aromatičnije bijelo meso ploda sa sitnim crnim sjemenkama. Površina nezrelog ploda prekrivena je trnovima koji u punoj zrelosti otpadaju ili se prije konzumacije uklanjaju mehanički. Plodovi su bogati antioksidansima i vitaminom C. Pri uzgoju u posudama preporučuje se jedna biljka uz čvrst oslonac.

Uzgoj: Zahtijeva svijetao do polusjenovit položaj, a idealno je izravno jutarnje sunce uz poslijepodnevnu zasjenu kako ne bi došlo do opeklina na stabljikama. Tlo mora biti vrlo propusno, lagano i humusno, najbolje mješavina supstrata za kaktuse i epifite s dodatkom perlita ili šljunka radi savršene drenaže. Zalijevanje se provodi redovito tijekom vegetacije nakon djelomičnog prosušivanja gornjeg sloja supstrata, dok se u zimskom razdoblju mirovanja svodi na minimum kako bi se pri nižim temperaturama spriječilo truljenje korijena. Gnojidba je poželjna od početka vegetacije do kraja ljeta jednom u tri tjedna tekućim gnojivom s većim udjelom fosfora i kalija, što potiče cvatnju i stvaranje plodova. Rez se provodi u proljeće ili nakon berbe, a usmjeren je na uklanjanje oštećenih ili pregustih izboja, pri čemu biljka za rast penjanjem treba čvrst oslonac. Pri sadnji više biljaka uz jedan oslonac ili u redovima, koja je moguća od proljeća do jeseni, preporučuje se razmak sadnje od 2–3 metra između potpornih konstrukcija. Budući da biljka nije otporna na mraz i oštećuju je temperature ispod 10 °C, u našim je uvjetima nužan uzgoj u grijanom stakleniku ili u zatvorenom prostoru, uz prezimljavanje na svijetlom mjestu pri temperaturama od 12–15 °C.

Autor: Lucie | Revizija: 12.3. 2026