Žuta mrtva kopriva 'Hermans Pride' - Lamium galeobdolon 'Hermans Pride' Lamiastrum galeobdolon 'Hermans Pride'

Detaljan opis proizvoda

Žuta mrtva kopriva 'Hermans Pride' - potječe s rubova šuma i vlažnijih šikara Europe, gdje u polusjeni stvara prizemne sastojine. Vrsta je poznata po brzom vegetativnom širenju, zato se u vrtovima često biraju kultivari ujednačenijeg rasta. 'Hermans Pride' tvori kratko puzave stabljike koje se ukorjenjuju i niske busene koji se mogu održavati i u manjim nasadima. Listovi su nasuprotni, plitko režnjasti, sjajni i izrazito srebrnasto išarani između tamnozelenih žila, u blagim zimama ostaju poluzimzeleni do zimzeleni, a pri trljanju mogu blago mirisati. U svibnju i lipnju u pazušcima listova pojavljuju se žuti dvousnati cvjetovi u pršljenima koji pčelama i bumbarima pružaju nektar i pelud. Biljka obično doseže visinu 15–25 cm i postupno se širi na 30–50 cm, pa prekriva tlo u podrastu, na rubovima sjenovitih gredica ili u posudama na terasama okrenutima prema sjeveru. U kompoziciji djeluje kao svijetli sag ispod drvenastih biljaka i lijepo se nadovezuje na paprati, hoste, heuhere i plućnjak. Stvara lijepe sagove koji prekrivaju gola mjesta u svakom vrtu. 

Uzgoj: Mrtve koprive dobro uspijevaju u sjeni do polusjeni, idealno u zavjetrini ispod grmova i stabala, u mikroklimi s hladnijim tlom i bez ljetne žege. Najprikladnije je humusno, rahlo i dobro propusno, umjereno vlažno tlo s dodatkom komposta ili lisnatice, a na teškim glinastim tlima pokazao se korisnim drenažni sloj i dodatak šljunka. Preporučeni pH kreće se približno od 5,5 do 8, a kod šarenih kultivara šara se često ističe u blagoj sjeni. Sadnja se provodi od ožujka do listopada, u toplijim krajevima i u jesen. Nakon sadnje važno je redovito zalijevanje, nakon ukorjenjivanja biljke u sjeni podnose kratkotrajnu sušu, no dugotrajna sušna razdoblja prorjeđuju nasad i skraćuju cvatnju. Gnojidba je umjerena, u proljeće obično dostaje kompost ili mala količina sporotopivog gnojiva, a prekomjerna gnojidba dušikom dovodi do mekanog rasta. Nakon glavne cvatnje primjenjuje se skraćivanje predugih izboja, što potiče zgušnjavanje i obnovu lišća. Malč od lisnatice ili sitne kore stabilizira vlažnost, ograničava korov i zimi štiti korijenov vrat, a pritom treba izbjegavati trajno prevlaživanje. U posudi se koristi propusni supstrat s drenažom, zalijevanje je češće, a zimi najveći rizik predstavlja stajaća voda. Preporučeni razmak sadnje je 25–35 cm, odnosno približno 8–12 biljaka po m², ovisno o brzini rasta. Najčešći problemi su puževi na mladim izbojima, lisne uši i pepelnica pri suši i pregustom sklopu, a u vlažnoj zimi može se pojaviti trulež korijena. Otpornost na mraz u kontinentalnoj Hrvatskoj obično iznosi oko −25 do −30 °C, a presudni su propusno tlo i zaštita od zimskog prevlaživanja.

Autor: Kristýna | Revizija: 29.01. 2026