Žljezdasti ribiz Ribes glandulosum

Detaljan opis proizvoda

Žljezdasti ribiz - listopadni grm podrijetlom iz hladnijih krajeva istočne Sjeverne Amerike, gdje raste na rubovima crnogoričnih i mješovitih šuma, u rijetkim šikarama i na vlažnijim padinama s humusnim tlom. U vrtu tvori nizak, gusto razgranat grm bez trnova, obično visok oko 0,6–1 m i širok 1–1,5 m, često s izdancima iz korijena. Listovi su 3–5-režnjasti, svijetlo do srednje zeleni, dugi otprilike 3–10 cm, a u jesen se boje žuto. U proljeće se pojavljuju neupadljivi povijeni grozdovi sitnih zelenkastožutih cvjetova koji ranim oprašivačima pružaju pelud i nektar. Ljeti dozrijevaju crvene bobe s nježnim žljezdastim dlačicama, jestive za čovjeka, ali prilično neizražena okusa, zato vrijedne kao hrana pticama. Biljka je aromatična, a pri dodiru listova miris može biti izražen. U vrtnoj kompoziciji pristaje u prirodne nasade, ispod krošanja stabala, na rub šume i uz vodene elemente, gdje se lijepo nadovezuje na paprati, hoste, zimzelen (Vinca), heuhere i zimzelene drvenaste biljke u pozadini. U vrijeme listanja na mladim se izbojima često pojavljuju žljezdaste dlačice po kojima je vrsta dobila ime. Cvatovi se otvaraju u svibnju i lipnju, a plodovi dozrijevaju u srpnju i kolovozu.

Uzgoj:  Najpouzdanija cvatnja i obojenost plodova postižu se na suncu, no biljka dobro raste i u polusjeni. Odgovara joj ilovasto-pjeskovito do ilovasto, propusno tlo s pH vrijednošću od približno 6,0–7,5. Prevlažno tlo i teške gline povećavaju rizik od zimskih oštećenja, zato se preporučuju drenažni sloj i malčiranje. Sadnice u kontejnerima u praksi se sade od ožujka do studenog, izvan razdoblja mraza. Nakon ukorjenjivanja žljezdasti ribiz dobro podnosi sušu, a u prve dvije godine pomaže redovito zalijevanje tijekom duljih razdoblja bez oborina. U proljeće godi lagana gnojidba kompostom ili gnojivom za ukrasne drvenaste biljke. Rez se provodi nakon cvatnje ili nakon što plodovi izgube ukrasnu vrijednost, ovisno o željenom obliku. Za živicu se biljke sade na razmaku od približno 60–80 cm, a u skupinama se računa oko 2–3 grma po m². U uvjetima kontinentalne Hrvatske otporan je na mraz otprilike do -20 °C, a na otvorenim položajima za golomrazice može stradati od zimskog isušivanja, zato mu odgovara zavjetrina. Od štetnika se mogu pojaviti lisne uši, crveni pauci i štitaste uši, a od bolesti treba pratiti osobito bakterijsku palež i krastavost.

Autor: Nikol | Revizija: 16.12.2025