Zimski jasmin Jasminum nudiflorum

Detaljan opis proizvoda

Zimski jasmin - listopadan grm iz porodice maslinovki (Oleaceae), podrijetlom iz zapadne i sjeverne Kine, gdje raste na grmovitim i kamenitim padinama. U Europu je stigao u 19. stoljeću zahvaljujući sakupljanju Roberta Fortunea. U vrtovima oblikuje široko raširen, lučno povijen habitus koji se može privezivati uz oslonac i voditi po zidu ili ostaviti da se prelijeva preko zidića. Odrasla biljka doseže približno 1–2,5 m visine i 1,5–3 m širine, a pri vođenju uz oslonac izboji su duži. Mladice su upadljivo zelene i četverobridne. Listovi su obično trodijelni, ljeti zeleni, a u jesen otpadaju. Na prošlogodišnjem drvu još prije listanja pojavljuju se pojedinačni žuti cvjetovi s cjevastim vjenčićem promjera oko 2 cm. U našim uvjetima najčešće cvjeta od siječnja do ožujka, u blagim zimama i od prosinca, a u hladnijim položajima cvatnja se može nastaviti do travnja. U rano predproljeće pruža hranu prvim oprašivačima. Primjenjuje se kao grm pokrivač tla na padinama, kao viseći element preko kamenih zidića i u mješovitim nasadima grmlja. Jasmin je u cjelini zanimljiv element koji unosi boju i neobičan izgled u svaki vrt. Dobro podnosi rez pa ga je lako oblikovati prema željama.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu do lagane polusjene, a najpouzdanije u toploj mikroklimi uz južni ili zapadni zid u zavjetrini, gdje mraz i vjetar manje oštećuju pupoljke. Odgovara mu humusno, umjereno vlažno i dobro propusno tlo, u težim glinama preporučuje se drenaža i rahljenje šljunkom ili kompostom, a preporučeni pH iznosi približno 5,5–7,5. Biljke se sade u proljeće ili u jesen, a biljke u kontejneru tijekom cijele sezone, uz osigurano zalijevanje. U prve 1–2 sezone održava se ravnomjerna vlažnost, nakon ukorjenjivanja podnosi i kratkotrajnu sušu, no pri duljem nedostatku vode slabije cvjeta. Gnojidba se u pravilu oslanja na proljetni kompost ili sporodjelujuće gnojivo, a malč od lišća ili kore stabilizira vlagu i štiti zonu korijena. Rez se provodi nakon cvatnje prorjeđivanjem i postupnim uklanjanjem najstarijih šiba pri dnu. U posudi se pokazao volumen od najmanje 30–50 l s drenažnim slojem i zimskom izolacijom posude. Otpornost zrelih biljaka na mraz kreće se približno oko -25 °C, a mladi nasadi bolje prezimljuju uz malč. Za nasade se bira razmak sadnje oko 0,8–1,2 m. Početnicima pomaže izbjegavanje trajno prevlažnog tla i zimskog vjetra. Od bolesti se mogu pojaviti pjegavosti lišća, a pri prevlaživanju truljenje korijena, od štetnika osobito lisne uši, crveni pauci i štitaste uši.

Autor: Kristýna | Revizija: 18.12.2025