Žednjak pachyclados - Sedum pachyclados Sedum pachyclados

Detaljan opis proizvoda

Žednjak pachyclados – ovaj žednjak tvori izražene rozete koje obrastaju okolni prostor, najbolje kamenje, stijene i slično. U vrtu razvija puzave izboje koji se pri dnu ukorjenjuju i na vrhu nose rozete sitnih, izrazito sočnih listova. Lišće je sivozeleno do plavosivo, često prekriveno voštanom prevlakom, nježno narovašenog ruba i sposobno zadržati kapi rose. Nasad je jastučast, obično visok 5–10 cm, i postupno se širi na 30–36 cm. U lipnju i srpnju iznad rozeta pojavljuju se vrlo sitni bijeli do bjelkastoružičasti zvjezdasti cvjetovi u niskim cvatovima, bez izraženog mirisa, koji oprašivačima pružaju pelud i nektar. Biljka dolazi do izražaja na kamenjarima, u kamenim koritima, između popločenja, na suhozidima i u ekstenzivnim sadnjama na krovovima. U kombinacijama se ističe uz čuvarkuće, alisume (Alyssum), majčinu dušicu i niske vlasulje, kojima dodaje hladan, srebrnast detalj. U hladnom razdoblju rozete mogu potamnjeti u maslinaste do brončane tonove, dok u proljeće djeluju najplavlje. Biljka je djelomično zimzelena, a pri golomrazici dio lišća može se osušiti, no iz rozeta obično ponovno potjera.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu i u propusnom tlu s primjesom šljunka ili krupnijeg pijeska, a prikladan je pH od približno 6,5 do 8. U težim glinastim tlima pokazali su se korisnima drenažni sloj i povišena gredica kako korijenje zimi ne bi stajalo u vodi. U kontinentalnoj Hrvatskoj sadnja se obično provodi od ožujka do listopada, a pri jesenskoj sadnji korisno je lagano malčiranje mineralnim šljunkom. Zalijevanje je potrebno uglavnom nakon sadnje, a nakon ukorjenjivanja biljka podnosi sušu, dok joj prevlaživanje šteti više od kratkotrajnog isušivanja. Gnojidba je umjerena, u proljeće obično dostaje kompost ili obrok sporodjelujućeg gnojiva za trajnice. Rez se provodi rano u proljeće uklanjanjem suhih stabljika, a dijeljenje i pomlađivanje busena provodi se tek iznimno, obično nakon 4–6 godina. U zrelosti doseže približno 30–50 cm visine i 40–50 cm širine, a za ujednačen učinak računa se oko 6–7 biljaka po m² uz razmak sadnje od oko 35–40 cm. U posudi se koristi mineralniji supstrat i pouzdana odvodnja vode. U našim je uvjetima otporan na mraz do približno -34 °C, a mladim biljkama odgovara suho zimsko stanište bez zimskog prevlaživanja. Od bolesti se može pojaviti pepelnica, a od štetnika lisne uši na mladim izbojima.

Autor: Nikol | Revizija: 6.2. 2026