Žednjak oreganum - Sedum oreganum Sedum oreganum

Detaljan opis proizvoda

Žednjak oreganum - niska sukulentna trajnica iz porodice tustikovki, prirodno rasprostranjena duž pacifičke obale Sjeverne Amerike od Aljaske do sjeverne Kalifornije. U prirodi naseljava sunčane obalne stijene, stjenovite izbočine i sipare te kamenite planinske padine, gdje raste u tankom sloju supstrata uz brzo otjecanje vode. Tvori puzave izboje koji se ukorjenjuju pri dnu, s rozetama sitnih, izrazito mesnatih listova na vrhovima. Lišće je svježe zeleno, a na punom suncu često prelazi u brončanocrvene tonove koji ističu strukturu tepiha i u razdoblju suše. U vrijeme cvatnje iznad nasada se uzdižu niski, plosnati cvatovi sa sitnim zvjezdastim cvjetovima jarkožute boje. U našim uvjetima najčešće cvjeta od lipnja do kolovoza, a u toplijim područjima cvatnja se može produžiti do rujna. Cvjetovi pružaju pelud i nektar oprašivačima, osobito pčelama i sitnim leptirima, a miris im je neupadljiv. Biljka se koristi za sadnju u kamenjarima, koritima, šljunčanim gredicama i na suhozidima te u ekstenzivnim mješavinama za zelene krovove, gdje drugim žednjacima pridonosi kontrastnom bojom lišća. U zrelosti nasad doseže visinu od približno 7–15 cm i širinu oko 30–45 cm, pa brzo stvara obrub bez potrebe za čestim zahvatima. U hladnom razdoblju lišće često poprima tamnije, mahagonijeve tonove.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu i u propusnom tlu s dodatkom šljunka ili krupnijeg pijeska, uz pH vrijednost približno 6,5–8. U težim glinastim tlima pokazali su se korisnima drenažni sloj i povišena gredica, kako korijenje zimi ne bi stajalo u vodi. Sadnja se u kontinentalnoj Hrvatskoj obično obavlja od ožujka do listopada, a pri jesenskoj sadnji korisno je lagano malčiranje mineralnim šljunkom. Zalijevanje je potrebno uglavnom nakon sadnje, nakon ukorjenjivanja biljka podnosi sušu, a prevlaživanje joj šteti više od kratkotrajnog isušivanja. Gnojidba je umjerena, u proljeće obično dostaje kompost ili obrok sporodjelujućeg gnojiva za trajnice. Rez se provodi rano u proljeće uklanjanjem suhih stabljika, a dijeljenje i pomlađivanje busena obavlja se tek iznimno, obično nakon 4–6 godina. U zrelosti doseže približno 30–50 cm visine i 40–50 cm širine, a za ujednačen učinak računa se oko 6–7 biljaka po m² uz razmak sadnje od oko 35–40 cm. U posudi se koristi mineralniji supstrat i pouzdano otjecanje vode. U našim uvjetima otporan je na mraz do približno −34 °C, a mlade biljke najbolje uspijevaju na suhom položaju bez zimskog prevlaživanja. Od bolesti se može pojaviti pepelnica, a od štetnika lisne uši na mladim izbojima.

Autor: Nikol | Revizija: 6.2. 2026