Žednjak cauticola 'Lidakense' - Sedum cauticola 'Lidakense' Sedum cauticola 'Lidakense'

Detaljan opis proizvoda

Žednjak cauticola 'Lidakense' - ubraja se u niske žednjake s planinskih i obalnih stijena Japana, gdje prirodno raste u plitkim džepovima tla na izloženim liticama. Ime vrste cauticola upućuje na „život na liticama“, što je dobro vidljivo i u vrtu - polegnuti izboji koji se ukorjenjuju u koljencima tvore kompaktan, jasno omeđen sag. U zrelosti nasad najčešće doseže 10–15 cm visine i približno 30–45 cm širine, a rast je sporiji i vrlo uredan. Listovi su sitni, sočni, modrosivi do srebrnasto zeleni, često s ljubičastim tonom. Po hladnom vremenu i u jesen poprimaju purpurne tonove, pa nasad ostaje dekorativan i izvan vremena cvatnje. Krajem ljeta, obično u kolovozu i rujnu, iznad listova se podižu kratke cvjetne stabljike s gronjama ružičastih zvjezdastih cvjetova. Cvjetovi oprašivačima pružaju pelud i nektar, a mogu se koristiti i u sitnim aranžmanima u kojima dolazi do izražaja kontrast ružičaste boje s hladnom bojom lišća. Primjenu nalazi u kamenjarima, šljunčanim gredicama, na suhozidima, u koritima i na ekstenzivnim zelenim krovovima. U kompoziciji se prirodno slaže s čuvarkućama, niskim aubrecijama (Aubrieta), majčinom dušicom, gromotuljama (Alyssum) i vlasuljama te tvori nježan, srebrnast prijelaz među kamenjem.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu i u propusnom tlu s dodatkom šljunka ili krupnijeg pijeska, a prikladan je pH od približno 6,5–8. U težim glinastim tlima pokazali su se korisnima drenažni sloj i povišena gredica kako korijenje zimi ne bi stajalo u vodi. U kontinentalnoj Hrvatskoj sadnja se obično provodi od ožujka do listopada, a pri jesenskoj sadnji korisno je lagano malčiranje mineralnim šljunkom. Zalijevanje je potrebno uglavnom nakon sadnje, a nakon ukorjenjivanja podnosi sušu, dok mu prevlaživanje šteti više od kratkotrajnog isušivanja. Gnojidba je umjerena, u proljeće obično dostaje kompost ili doza sporodjelujućeg gnojiva za trajnice. Rez se provodi rano u proljeće uklanjanjem suhih stabljika, a dijeljenje i pomlađivanje busena provodi se tek iznimno, obično nakon 4–6 godina. U zrelosti doseže približno 10–15 cm visine i 30–45 cm širine, a za učinak cjelovitog pokrova računa se oko 6–7 biljaka po m² uz razmak sadnje od oko 35–40 cm. Za uzgoj u posudi koristi se mineralniji supstrat i pouzdano otjecanje vode. U našim uvjetima otporan je na mraz približno do -34 °C, a mladim biljkama odgovara suh zimski položaj bez zimskog prevlaživanja. Od bolesti se može pojaviti pepelnica, a od štetnika lisne uši na mladim izbojima.

Autor: Nikol | Revizija: 6.2. 2026