Zapadna tuja 'Supernova' Thuja occidentalis 'Supernova'

Detaljan opis proizvoda

Zapadna tuja 'Supernova' - patuljasti zimzeleni kultivar poljskog podrijetla sporog rasta, kuglastog habitusa i upadljivo svijetlog proljetnog listanja. Vrsta Thuja occidentalis potječe iz Sjeverne Amerike, gdje raste u vlažnijim i hladnijim šumama, uz obale voda, u tresetištima i na vapnenačkim podlogama. Kultivar 'Supernova' nastao je kao kompaktan ukrasni oblik iz skupine niskih kuglastih tuja, a u vrtovima se ističe ponajprije pravilnim oblikom bez čestog reza. Raste kao gust grm koji sporo prirašćuje, u mladosti gotovo pravilno kuglast, kasnije blago široko kuglast. U deset godina doseže približno 50 cm, a starije biljke mogu narasti oko 50–80 cm u visinu i širinu, ovisno o staništu, tlu i njezi. Lišće je ljuskasto i gusto, u proljeće na mladim izbojima svijetlo kremasto do kremasto žutozeleno. Ta svijetla boja zadržava se otprilike nekoliko tjedana do dva mjeseca, nakon čega izboji postupno pozelene. Sitni češeri neupadljivi su i nemaju glavnu ukrasnu vrijednost. Kultivar je prikladan za kamenjare, vrištine, manje predvrtove, posude, grobna mjesta, niske rubove, uz staze, u vrtne dijelove japanskog ugođaja i među kamenje. Lijepo se slaže s vrijeskom, crnjušama, heuherama, kukurijecima, vlasuljama, šaševima, niskim borovicama (Juniperus), patuljastim smrekama i planinskim borom. 

Zapadna tuja - omiljena četinjača podrijetlom iz Sjeverne Amerike koja se često uzgaja u europskim vrtovima i parkovima. Ova vrsta tuje poznata je po gustoj, stožastoj krošnji i pravilnom, uspravnom rastu, a može doseći visinu od 10 do 20 metara. Iglice zapadne tuje ljuskaste su, sitne i tamnozelene, a u proljeće se mogu pojaviti svježi, svjetliji izboji. Rast je umjereno brz do spor, ovisno o uvjetima i kultivaru. Zahvaljujući otpornosti, skromnim zahtjevima i privlačnom izgledu, zapadna tuja jedna je od najčešće korištenih četinjača u vrtnoj arhitekturi i krajobraznom uređenju. 

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu do polusjene. Na suncu raste gušće i ima zasićeniju boju, a u polusjeni je rast nešto rjeđi. Odgovara joj vlažnije, ali dobro propusno, humusno tlo, idealno blago kiselo do neutralno (pH 5,5–7,0). Ne podnosi dugotrajnu sušu ni trajno prevlažna mjesta. Malčiranje korom ili sječkom vrlo je preporučljivo jer zadržava vlagu i štiti plitki korijenov sustav. Zalijevanje je važno osobito u prvim godinama nakon sadnje te tijekom sušnih razdoblja. Tuja ima veće potrebe za vlagom od mnogih drugih četinjača. Vrlo je važno i zalijevanje prije zime kako biljka ne bi trpjela od zimske suše. Gnojidba se provodi umjereno – u proljeće gnojivom za četinjače ili kompostom. Pretjerana gnojidba dušikom nije preporučljiva. Vrlo je otporna na mraz, uobičajeno podnosi temperature od –30 °C i niže te je potpuno prikladna za naše uvjete. Razmjerno je otporna na bolesti, no pri dugotrajnoj suši ili nepovoljnim uvjetima može patiti od posmeđivanja izboja, gljivičnih bolesti ili napada grinja. Pravilno zalijevanje i prozračno stanište znatno smanjuju rizike. Rez podnosi vrlo dobro, a može se provoditi od proljeća do kraja ljeta. Redovitim rezom održava se željeni oblik i gustoća, osobito kod živica. Rez ne bi smio sezati duboko u staro drvo, koje slabo ponovno tjera.

Autor: Kristýna | Revizija: 14.07. 2026