Zapadna tuja 'Smaragd Variegata' Thuja occidentalis 'Smaragd Variegata'

Detaljan opis proizvoda

Zapadna tuja 'Smaragd Variegata' - zimzeleni kultivar usko stožastog, gustog habitusa s izrazito šarenim mladim prirastima. Vrsta Thuja occidentalis potječe iz sjeveroistočnog dijela Sjeverne Amerike, gdje raste uglavnom na vlažnijim staništima i u hladnijim šumskim područjima. Kultivar se navodi kao mutacija tipa 'Smaragd' koja zadržava pravilnu građu krošnje, ali se razlikuje kremasto bijelom do vrhnjasto bijelom bojom vrhova mladih izboja. Šarenilo je najizraženije ljeti i na dobro osvijetljenim biljkama. Za deset godina doseže visinu od približno 1,8 m i širinu od oko 0,5 m, a u zrelosti obično 3–5 m visine i oko 1–1,5 m širine. Rast je umjereno brz, a krošnja ostaje kompaktna. Ljuskasti listovi su aromatični, zasićeno zeleni s nepravilnim kremastim dijelovima. Sitni češeri su neupadljivi. Kultivar je prikladan kao soliter, za živice, za uokvirivanje ulaza, u manje vrtove te u mješovite kompozicije s tamnozelenim četinjačama, žutikama, suručicama ili ukrasnim travama. Zahvaljujući svijetlim vrhovima izboja djeluje optički prozračnije od klasičnog zelenog kultivara 'Smaragd'.

Zapadna tuja - omiljena četinjača podrijetlom iz Sjeverne Amerike koja se često uzgaja u europskim vrtovima i parkovima. Ova vrsta tuje poznata je po gustoj, stožastoj krošnji i pravilnom, uspravnom rastu, a može doseći visinu od 10 do 20 m. Iglice zapadne tuje su ljuskaste, sitne i tamnozelene, a u proljeće se mogu pojaviti svježi, svjetliji izboji. Rast je umjereno brz do spor, ovisno o uvjetima i kultivaru. Zahvaljujući otpornosti, skromnim zahtjevima i privlačnom izgledu zapadna je tuja jedna od najčešće korištenih četinjača u vrtnoj arhitekturi i krajobraznom uređenju.

Uzgoj:  Najbolje uspijeva na punom suncu do polusjene. Na suncu raste gušće i ima zasićeniju boju, a u polusjeni je rast nešto rahliji. Odgovara joj vlažnije, ali dobro propusno, humusno tlo, idealno blago kiselo do neutralno (pH 5,5–7,0). Ne podnosi dugotrajnu sušu ni trajno prevlažna mjesta. Malčiranje korom ili sječkom vrlo je preporučljivo jer zadržava vlagu i štiti plitak korijenov sustav. Zalijevanje je važno osobito u prvim godinama nakon sadnje te tijekom sušnih razdoblja. Tuja ima veće potrebe za vodom od mnogih drugih četinjača. Vrlo je važno i zalijevanje prije zime kako biljka ne bi patila od zimske suše. Gnojidba se provodi umjereno, u proljeće gnojivom za četinjače ili kompostom. Pretjerana gnojidba dušikom nije prikladna. Vrlo je otporna na mraz, uobičajeno podnosi temperature od –30 °C i niže te je potpuno prikladna za srednjoeuropsku klimu. Razmjerno je otporna na bolesti, ali pri dugotrajnoj suši ili neodgovarajućim uvjetima može patiti od posmeđivanja izboja, gljivičnih bolesti ili napada crvenog pauka. Pravilno zalijevanje i prozračan položaj znatno smanjuju rizik. Rez podnosi vrlo dobro, a može se provoditi od proljeća do kraja ljeta. Redovitim šišanjem održava se željeni oblik i gustoća, osobito kod živica. Rez ne bi smio zadirati duboko u staro drvo, koje slabo ponovno tjera.

Autor: Jana | Revizija: 07.09.2026