Zapadna tuja 'Rheingold' Thuja occidentalis 'Rheingold'

Detaljan opis proizvoda

Zapadna tuja 'Rheingold' - spororastući zimzeleni kultivar zapadne tuje, prepoznatljiv ponajprije po izrazito zlatnožutom do narančasto žutom lišću i kompaktnom habitusu, u mladosti kuglastom do široko jajolikom. Raste sporo, gusto i kompaktno. S otprilike 10 godina doseže oko 1–1,5 m visine i 1–1,2 m širine. U starijoj dobi u pravilu naraste otprilike 1,5–2,5 m u visinu i 1,2–2 m u širinu. Godišnji prirasti najčešće iznose oko 5–10 cm. Vrlo je karakteristično lišće, koje se tijekom razvoja biljke može pojavljivati u dva različita oblika. Mlade biljke i pojedini izboji nose meke, uske, igličaste juvenilne listove, dok stariji izboji razvijaju tipične sitne ljuskaste listove tijesno priljubljene uz grančice. U proljeće su mladi prirasti jarko žuti do zlatnožuti, tijekom ljeta prelaze u zlatnožute do žutozelene nijanse, pri čemu su unutarnji dijelovi krošnje obično zeleniji. U jesen, a osobito zimi, lišće poprima upadljivu bakrenožutu, narančastu do brončano narančastu boju. U proljeće se ponovno pojavljuju izraziti zlatnasti prirasti. Na starijim biljkama mogu se razviti sitni češeri. Duguljasto su jajoliki, dugi otprilike 1–1,5 cm, isprva zeleni do žutozeleni, a dozrijevanjem postaju svijetlosmeđi do smeđi. Vrlo je dobro otporna na mraz, otprilike do −30 do −34 °C.

Zapadna tuja - omiljena četinjača podrijetlom iz Sjeverne Amerike, koja se često uzgaja u europskim vrtovima i parkovima. Ova vrsta tuje poznata je po gustoj, stožastoj krošnji i pravilnom, uspravnom rastu, a može doseći visinu od 10 do 20 metara. Listovi zapadne tuje ljuskasti su, sitni i tamnozeleni, a u proljeće se mogu pojaviti svježi, svjetliji izboji. Rast je umjereno brz do spor, ovisno o uvjetima i kultivaru. Zahvaljujući otpornosti, skromnim zahtjevima i privlačnom izgledu, zapadna tuja jedna je od najčešće korištenih četinjača u vrtnoj arhitekturi i krajobraznom uređenju. 

Uzgoj: Biljka najbolje uspijeva na punom suncu do polusjene. Na suncu raste gušće i ima intenzivniju boju, a u polusjeni je rast nešto rjeđi. Odgovara joj vlažnije, ali dobro propusno, humusno tlo, idealno blago kiselo do neutralno (pH 5,5–7,0). Ne podnosi dugotrajnu sušu ni trajno prevlažna mjesta. Malčiranje korom ili sječkom vrlo je preporučljivo – zadržava vlagu i štiti plitak korijenov sustav. Zalijevanje je važno osobito u prvim godinama nakon sadnje te tijekom sušnih razdoblja. Tuja ima veće potrebe za vlagom od mnogih drugih četinjača. Vrlo je važno i zalijevanje prije zime, kako biljka ne bi trpjela od zimske suše. Gnojidba se provodi umjereno – u proljeće gnojivom za četinjače ili kompostom. Pretjerana gnojidba dušikom nije preporučljiva. Vrlo je otporna na mraz, bez problema podnosi temperature od −30 °C i niže te je potpuno prilagođena našim uvjetima. Razmjerno je otporna na bolesti, no pri dugotrajnoj suši ili nepovoljnim uvjetima može patiti od posmeđivanja izboja, gljivičnih bolesti ili napada crvenog pauka (grinja). Pravilno zalijevanje i prozračan položaj znatno smanjuju rizik. Rez podnosi vrlo dobro, a može se provoditi od proljeća do kraja ljeta. Redovitim šišanjem održavaju se željeni oblik i gustoća, osobito kod živica. Rez ne bi smio sezati duboko u staro drvo, koje teško ponovno tjera.

Autor: Kamila | Revizija: 10. 9. 2026