Zapadna tuja 'Maks' Thuja occidentalis 'Maks'

Detaljan opis proizvoda

Zapadna tuja 'Maks' - patuljasti zimzeleni kultivar sporog rasta i gustog, usko stožastog do piramidalnog habitusa. Vrsta Thuja occidentalis potječe iz Sjeverne Amerike, gdje raste u vlažnijim i hladnijim šumama, na obalama voda, u tresetištima i na vapnenačkim staništima. Kultivar 'Maks' pripada malim vrtnim oblicima koji pružaju strukturu tijekom cijele godine i na vrlo ograničenom prostoru. Raste sporo, kompaktno i pravilno, u mladosti kao uski stožac, a kasnije kao sitan, gust piramidalni grm. U zrelosti doseže visinu od približno 60–80 cm i širinu od 25–40 cm, a u desetoj godini često oko 30–60 cm, ovisno o tlu i vlazi. Lišće je ljuskasto, fino, gusto priljubljeno uz grančice, zasićeno zelene do svježe zelene boje veći dio godine. Zimi se na hladnijim i sunčanim položajima može pojaviti blago brončani odsjaj koji u proljeće ustupa mjesto novom zelenom listanju. Cvjetovi i sitni češeri neupadljivi su i nemaju glavnu ukrasnu vrijednost. Kultivar je prikladan za kamenjare, vrištine, predvrtove, posude, nasade na grobovima, niske rubove, male skupine četinjača te kao pravilan okomiti naglasak između kamenja. Lijepo se slaže s vrijeskom, crnjušama, kukurijecima, heuherama, niskim travama, borovicama, planinskim borovima i patuljastim smrekama.

Zapadna tuja - omiljena četinjača podrijetlom iz Sjeverne Amerike, koja se često uzgaja u europskim vrtovima i parkovima. Ova je vrsta tuje poznata po gustoj, stožastoj krošnji i pravilnom, uspravnom rastu, a može doseći visinu od 10 do 20 metara. Lišće zapadne tuje ljuskasto je, sitno i tamnozeleno, a u proljeće se mogu pojaviti svježi, svjetliji izboji. Rast je umjereno brz do spor, ovisno o uvjetima i kultivaru. Zahvaljujući otpornosti, nezahtjevnosti i privlačnom izgledu, zapadna tuja jedna je od najčešće korištenih četinjača u vrtnoj arhitekturi i krajobraznom uređenju.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu do u polusjeni. Na suncu raste gušće i ima zasićeniju boju, a u polusjeni je rast nešto rahliji. Odgovara joj vlažnije, ali dobro propusno, humusno tlo, idealno blago kiselo do neutralno (pH 5,5–7,0). Ne podnosi dugotrajnu sušu ni trajno prevlažna mjesta. Malčiranje korom ili sječkom vrlo je preporučljivo – zadržava vlagu i štiti plitak korijenov sustav. Zalijevanje je važno osobito u prvim godinama nakon sadnje te tijekom sušnih razdoblja. Tuja ima veće potrebe za vlagom od mnogih drugih četinjača. Vrlo je važno i zalijevanje prije zime kako biljka ne bi patila od zimske suše. Gnojidba se provodi umjereno – u proljeće gnojivom za četinjače ili kompostom. Pretjerana gnojidba dušikom nije preporučljiva. Vrlo je otporna na mraz, uobičajeno podnosi temperature od −30 °C i niže te je potpuno prikladna za klimu kontinentalne Hrvatske. Razmjerno je otporna na bolesti, no pri dugotrajnoj suši ili neodgovarajućim uvjetima može patiti od posmeđivanja izboja, gljivičnih bolesti ili napada grinja. Pravilno zalijevanje i prozračan položaj znatno smanjuju rizike. Rez podnosi vrlo dobro, a može se provoditi od proljeća do kraja ljeta. Redovitim šišanjem održavaju se željeni oblik i gustoća, osobito kod živica. Rez ne bi smio zadirati duboko u staro drvo koje slabo ponovno tjera.

Autor: Kristýna | Revizija: 14.07. 2026