Zapadna tuja 'Jantar' Thuja occidentalis 'Jantar'

Detaljan opis proizvoda

Zapadna tuja 'Jantar' - zimzeleni poljski kultivar zapadne tuje, prepoznatljiv po uskoj stožastoj do stupasto-stožastoj krošnji i izrazitom zlatnožutom lišću. Nastao je kao žutolisna mutacija omiljenog kultivara 'Smaragd', kojemu nalikuje gustoćom i pravilnim habitusom, ali se od njega razlikuje upadljivom zlatnom bojom. Raste umjereno brzo, gusto i pravilno uspravno. Razvija izražen glavni vršni izboj i brojne kratke bočne grane, zahvaljujući kojima krošnja ostaje kompaktna. U dobi od oko 10 godina doseže približno 2–2,5 m visine i 0,6–0,8 m širine. U starijoj dobi u pravilu naraste približno 3–4 m u visinu i 0,8–1,2 m u širinu. Godišnji prirasti najčešće iznose oko 15–25 cm. Listovi su sitni, ljuskasti i tijesno priljubljeni uz grančice. Tijekom proljeća i ljeta imaju upadljivu jarko žutu do zlatnožutu boju, pri čemu su mladi prirasti osobito izraženi. Tijekom zime obojenost prelazi u jantarnožute, zlatnonarančaste do blago brončane tonove, po čemu je kultivar i dobio ime. U proljeće ponovno dolazi do izražaja svježa zlatnožuta boja. Vrlo je otporna na mraz, približno do −30 do −34 °C.

Zapadna tuja - omiljena četinjača podrijetlom iz Sjeverne Amerike, koja se često uzgaja u europskim vrtovima i parkovima. Ova je vrsta tuje poznata po gustoj, stožastoj krošnji i pravilnom, uspravnom rastu, a može doseći visinu od 10 do 20 metara. Iglice zapadne tuje su ljuskaste, sitne i tamnozelene, a u proljeće se mogu pojaviti svježi, svjetliji izboji. Rast je umjereno brz do spor, ovisno o uvjetima i kultivaru. Zahvaljujući otpornosti, skromnim zahtjevima i privlačnom izgledu, zapadna tuja jedna je od najčešće korištenih četinjača u vrtnoj arhitekturi i krajobraznom uređenju.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu do polusjene. Na suncu raste gušće i ima zasićeniju boju, dok je u polusjeni rast nešto rahliji. Odgovara joj vlažnije, ali dobro propusno, humusno tlo, idealno blago kiselo do neutralno (pH 5,5–7,0). Ne podnosi dugotrajnu sušu ni trajno prevlažna mjesta. Malčiranje korom ili sječkom vrlo je preporučljivo – zadržava vlagu i štiti plitak korijenov sustav. Zalijevanje je važno osobito u prvim godinama nakon sadnje te tijekom sušnih razdoblja. Tuja ima veće potrebe za vlagom od mnogih drugih četinjača. Vrlo je važno i zalijevanje prije zime kako biljka ne bi patila od zimske suše. Gnojidba se provodi umjereno – u proljeće gnojivom za četinjače ili kompostom. Prekomjerna gnojidba dušikom nije preporučljiva. Vrlo je otporna na mraz, bez problema podnosi temperature od −30 °C i niže te je potpuno prikladna za srednjoeuropsku klimu. Razmjerno je otporna na bolesti, no pri dugotrajnoj suši ili nepovoljnim uvjetima može patiti od posmeđivanja izboja, gljivičnih bolesti ili napada crvenog pauka. Pravilno zalijevanje i prozračan položaj znatno smanjuju rizike. Rez podnosi vrlo dobro, a može se provoditi od proljeća do kraja ljeta. Redovitim šišanjem održava se željeni oblik i gustoća, osobito kod živica. Rez ne bi trebao zadirati duboko u staro drvo, koje slabo ponovno tjera.

Autor: Kamila | Revizija: 10. 9. 2026