Zapadna tuja 'Golden Tuffet' Thuja occidentalis 'Golden Tuffet'

Detaljan opis proizvoda

Zapadna tuja 'Golden Tuffet' - nizak jastučast kultivar sa zlatnonarančastim lišćem, mekim habitusom i vrlo sporim rastom. Vrsta Thuja occidentalis potječe iz Sjeverne Amerike, gdje raste u vlažnim, hladnijim šumama, uz obale voda, u tresetnim sastojinama i na vapnenačkoj podlozi. 'Golden Tuffet' ubraja se među bojom izrazite patuljaste forme koje se ističu ponajprije u malim kompozicijama i posudama. Raste kao nizak, gust, jastučast do plosnato kuglast grm, ponekad s mekim, končastim izbojima koji podsjećaju na sitne pramenove. U zrelosti doseže visinu od približno 50–60 cm i širinu od 60–80 cm, s godišnjim prirastom od oko 5–6 cm. Lišće je ljuskasto do nježno juvenilno, u sredini grma zeleno, a na osunčanoj površini zlatno, zlatnonarančasto do žuto obrubljeno. Zimi se na sunčanim dijelovima pojavljuje brončani, smeđecrveni do purpurnobrončani odsjaj koji sadnji daje topao ton i u razdoblju vegetacijskog mirovanja. Sitni češeri su neupadljivi. Kultivar je prikladan za kamenjare, predvrtove, posude, vrištine, niske rubove, sadnju na grobovima, vrtne dijelove u japanskom stilu i male skupine četinjača. Lijepo se slaže s tamnozelenim tisama, borovicama, planinskim borovima, patuljastim smrekama, vrijeskom, crnjušama, kukurijecima, heuherama, vlasuljama, šaševima i žednjacima.

Zapadna tuja - omiljena četinjača podrijetlom iz Sjeverne Amerike koja se često uzgaja u europskim vrtovima i parkovima. Ova vrsta tuje poznata je po gustoj, stožastoj krošnji i pravilnom, uspravnom rastu, a može doseći visinu od 10 do 20 metara. Iglice zapadne tuje su ljuskaste, sitne i tamnozelene, a u proljeće se mogu pojaviti svježi, svjetliji izboji. Rast je umjereno brz do spor, ovisno o uvjetima i kultivaru. Zahvaljujući otpornosti, nezahtjevnosti i privlačnom izgledu, zapadna tuja jedna je od najčešće korištenih četinjača u vrtnoj arhitekturi i krajobraznom uređenju.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu do polusjene. Na suncu raste gušće i ima intenzivniju boju, dok je u polusjeni rast nešto rastresitiji. Odgovara joj vlažnije, ali dobro propusno, humusno tlo, idealno blago kiselo do neutralno (pH 5,5–7,0). Ne podnosi dugotrajnu sušu ni trajno prevlažna mjesta. Malčiranje korom ili sječkom vrlo je preporučljivo jer zadržava vlagu i štiti plitak korijenov sustav. Zalijevanje je važno osobito u prvim godinama nakon sadnje te tijekom sušnih razdoblja. Tuja ima veće potrebe za vlagom od mnogih drugih četinjača. Vrlo je važno i zalijevanje prije zime kako biljka ne bi trpjela od zimske suše. Gnojidba se provodi umjereno, u proljeće gnojivom za četinjače ili kompostom. Pretjerana gnojidba dušikom nije prikladna. Vrlo je otporna na mraz, uobičajeno podnosi temperature od –30 °C i niže te je potpuno prikladna za uvjete kontinentalne Hrvatske. Razmjerno je otporna na bolesti, no pri dugotrajnoj suši ili nepovoljnim uvjetima može patiti od posmeđivanja izboja, gljivičnih bolesti ili napada crvenog pauka. Pravilno zalijevanje i prozračan položaj znatno smanjuju rizik. Rez podnosi vrlo dobro, a može se provoditi od proljeća do kraja ljeta. Redovitim šišanjem održava se željeni oblik i gustoća, osobito kod živica. Rez ne bi smio zadirati duboko u staro drvo, koje slabo ponovno tjera.

Autor: Kristýna | Revizija: 14.07. 2026