Weyerova budleja 'Honeycomb' Buddleja weyeriana 'Honeycomb'

Detaljan opis proizvoda

Weyerova budleja 'Honeycomb' - jedinstveni ukrasni kultivar nastao križanjem različitih vrsta budleja, zbog čega se od klasičnih Davidovih budleja razlikuje prije svega neobičnom, toplom nijansom cvjetova. Lista većim, široko kopljastim listovima s pustenastim naličjem, koji čine izrazitu pozadinu gustim, kuglastim do blago izduženim metlicama sastavljenim od sitnih, zasićeno zlatnožutih do medenonarančastih cvjetova koji se pojavljuju od srpnja do listopada. U zrelosti oblikuje snažniji, uspravan i slobodno rastući grm koji obično doseže visinu od 2 do 2,5 metra i širinu oko 2 metra, pa je upečatljiva dominanta srednje velikih i većih vrtnih kompozicija. Najizrazitije obilježje ovog kultivara upravo je neobična zlatnožuta boja, koja u vrtu djeluje vrlo toplo i unosi sjaj, a cvjetovi su uz to ugodno i intenzivno mirisni. Kultivar je vrlo cijenjen kao iznimno učinkovit magnet za leptire i druge oprašivače, kojima pruža bogat izvor nektara, te zbog visoke otpornosti na suše uvjete i sposobnosti snažne obnove nakon svakogodišnjeg proljetnog reza. Stabljike su čvrste i uspravne, pa biljka unatoč robusnoj veličini zadržava elegantnu siluetu. U vrtnoj arhitekturi kultivar se primjenjuje kao izrazit obojeni soliter u stražnjim dijelovima gredica trajnica, kao dio slobodno rastućih cvjetnih rubnih nasada, gdje njegova žuta boja lijepo nadopunjuje ljubičaste i plave cvjetove drugih biljaka, ili kao dominantan grm u modernim vrtovima.

Weyerova budleja vitak je grm uzdižućeg rasta, rijetko i nepravilno raspoređenih grana, koji doseže visinu od 50 do 500 cm. Mladice, duge do dva metra, bjelkasto su pustenaste i mogu biti oble ili blago bridaste. Listovi su tamnozeleni, kopljasta oblika, s nježno sivo pustenastim naličjem. Cvat čine uspravne vršne metlice duljine 4–30 cm, a cvjetovi u različitim nijansama ružičaste i vinske boje mirisni su i privlače velik broj leptira. Upravo zbog toga dobila je jedno od narodnih imena – leptirov grm. Podrijetlom iz Kine, Davidova budleja jedna je od najotpornijih i najpopularnijih vrsta budleja. Otkrivena je oko 1887. godine i postupno se proširila gotovo po cijeloj Europi. Raste od Sredozemlja na jugu do sjeverne Norveške te od zapadne Španjolske do Bugarske na istoku. Zabilježena je i na jugu Afrike, u Zambiji, Zimbabveu i Južnoafričkoj Republici. U Sjevernoj Americi raste na istočnoj i zapadnoj obali Kanade i Sjedinjenih Država, gotovo u cijeloj Srednjoj Americi i na sjeveru Južne Amerike. Raste u gotovo svim saveznim državama Australije, na Novom Zelandu i na Havajima, gdje se udomaćila u prirodi. Biljka podnosi širok raspon uvjeta i uspijeva u pojasu od umjerenog do suptropskog. Najbolje uvjete za rast pruža joj sunčano i toplo stanište s dovoljno vlažnim, propusnim tlom bogatim kalcijem, kakva su primjerice odlagališta građevinskog otpada. Osim toga, ne smeta joj onečišćen zrak. Danas Davidova budleja pripada najomiljenijim vrtnim biljkama i često se sadi zbog nezahtjevnog uzgoja. Uzgojeno je više od devedeset kultivara različitih oblika i boja cvjetova ili listova.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na toplom, sunčanom i prozračnom položaju s dobrom drenažom. Odabire se propusno, ilovasto-pjeskovito do ilovasto tlo s pH oko 6,0–7,5, a dugotrajno prevlaživanje smanjuje vitalnost i otpornost na zimu. Sadnja se provodi od ožujka do listopada. Mladim biljkama u prvoj zimi pogoduje malčiranje korijenova vrata i lagana zimska zaštita od promrzavanja tla. U uvjetima kontinentalne Hrvatske navodi se otpornost na mraz do oko -20 °C, a u povoljnoj mikroklimi kratkotrajno i do −23 °C. Rani proljetni mrazevi mogu oštetiti izboje koji tjeraju, no nakon reza biljka se obično dobro obnavlja. Svakog proljeća preporučuje se nizak rez na 20–40 cm, čime se potiče snažan prirast i dulje metlice u toj sezoni, a tijekom ljeta pogoduje redovito uklanjanje ocvalih cvatova. Zalijevanje je nakon sadnje redovito, a nakon ukorjenjivanja biljka podnosi i suša razdoblja - u vrućim ljetima pomaže lagani mineralni malč. Gnojidba je umjerena, jednom u proljeće sporotopivim gnojivom za cvatuće grmove. U posudi uzgoj uspijeva u volumenu od 40 l i više, uz prezimljavanje u zavjetrini uz kuću. Od bolesti i štetnika mjestimično se pojavljuju lisne uši i crveni pauci za suše, a od gljivičnih bolesti pjegavost lista i sušenje grančica - prevenciju čine prozračan položaj, tlo bez prevlaživanja i redovit proljetni rez.

Autor: Kamila | Revizija: 3. 6. 2026