Wagnerova palma Trachycarpus wagnerianus

Detaljan opis proizvoda

Wagnerova palma - sin. Wagnerov trahikarpus. Potječe iz planinskih područja istočne Azije, gdje raste na vlažnijim padinama i u rijetkim šumama. U vrtu djeluje egzotično, a ipak odmjereno, jer stvara kompaktniju krošnju od uobičajene vrste Trachycarpus fortunei. Lepezasti listovi široki su približno 60–80 cm. Manji su, znatno čvršći i na vjetru se manje kidaju, što je praktično i u otvorenijim vrtovima. Peteljke nose sitne zupce, a deblo je prekriveno smeđim vlaknima starih rukavaca. Rast je spor, u dobrim uvjetima godišnji prirast debla često iznosi oko 5–15 cm. U lipnju i srpnju mogu se pojaviti krem žute metlice cvjetova. Biljke su dvodomne, a nakon oprašivanja na ženskim primjercima dozrijevaju sitne tamnoplave do crne koštunice. Najbolje se ističe kao soliter uz terasu, uz ulaz u kuću ili u posudi, gdje se šara listova dobro vidi izbliza. U podrast pristaju paprati, hoste, heuhere ili niže ukrasne trave, koje naglašavaju arhitekturu debla i dulje zadržavaju vlagu u tlu.

Uzgoj: Prikladno je puno sunce do polusjene i zavjetrina, gdje zimski vjetar ne oprži listove, a snijeg rjeđe lomi peteljke. Najpouzdanije je dublje, humusno i propusno tlo s pH vrijednošću približno 6,0–7,5, a kod težih glinastih tala važan je drenažni sloj šljunka. Zalijevanje se isplati osobito u prve 2–3 godine nakon sadnje i u vrućim ljetima, a supstrat treba biti vlažan, ne prevlažan. U proljeće i početkom ljeta primjenjuje se gnojivo s većim udjelom kalija i magnezija, koje potiče čvrstoću tkiva. Stari listovi uklanjaju se postupno prema potrebi, a rez debla se ne provodi, jer se vršni pup nalazi samo u srcu biljke. Sadnja se obično planira od travnja do rujna kako bi se biljka do zime dobro ukorijenila, a za promjer krošnje od 1,5–2,5 m ostavlja se razmak od približno 1,5–2 m od drugih drvenastih biljaka. Za razvijene primjerke posađene u tlo, uz suho tlo i zavjetrinu, navodi se otpornost otprilike do -17 °C. Mlade biljke obično su osjetljivije, pa je pri duljim mrazevima ispod -12 °C preporučljiva zimska zaštita srca. U praksi se listovi za zimu povezuju u snop, površina tla malčira se slojem kore ili listinca debljine 8–12 cm, a srce se štiti prozračnim tekstilom tako da ne ostaje trajno mokro. U posudi je otpornost na mraz manja, stoga se preporučuje prezimljavanje u hladnom i svijetlom prostoru na oko 2–8 °C, bez dugotrajnog smrzavanja korijenove grude, uz umjereno zalijevanje. 

Autor: Nikol | Revizija: 16.2. 202