Vučika 'My Castle' - Lupinus 'My Castle' Lupinus 'My Castle'

Detaljan opis proizvoda

Vučika 'My Castle' - vrtni kultivar iz skupine Russellovih hibrida, koji potječu od mnogolisne vučike podrijetlom sa zapada Sjeverne Amerike. U prodaji se navodi i u sklopu serije Band of Nobles, koja stavlja naglasak na zasićene boje i čvršće cvjetne stapke. Iz podzemnog korijenova vrata razvija se busen prstastih listova s uskim listićima, najčešće srednje do tamnozelenih. U vrijeme cvatnje doseže oko 80–100 cm, a širina busena kreće se oko 40–60 cm. Od srpnja do kolovoza iznad lišća uzdižu se gusti klasovi dugi otprilike 25–40 cm s leptirastim cvjetovima u nijansama od ciglastocrvene do tamnoružičaste, često s tamnijom zastavicom. Cvjetovi su nježnog mirisa, a cvat je pogodan za rezanje. Bojom se lijepo naslanja na plave tonove kadulje i mačje metvice te na finu strukturu ukrasnih trava i stolisnika, gdje stvara okomitu liniju. Kao biljka iz porodice mahunarki na korijenu razvija kvržice s bakterijama koje vežu dušik iz zraka, pa se dobro uklapa i u gredice s umjerenom gnojidbom. Nakon cvatnje razvijaju se mahune, no kod hibridnih vučika biljke iz sjemena često ne zadržavaju boju ni rast matične biljke. Busenovi su uglavnom kratkovječni i u dobrim uvjetima zadržavaju vitalnost otprilike 4–6 godina. Ukrasne vučike sadrže alkaloide, a cijele biljke uključujući mahune sa sjemenkama nisu namijenjene konzumaciji.

Uzgoj: Najpouzdaniji uzgoj u našim uvjetima temelji se na punom suncu ili laganoj polusjeni te na položaju s dobrim strujanjem zraka. U toplijim krajevima pokazalo se korisnim poslijepodnevno zasjenjenje, koje korijenje održava hladnijim. Najbolje odgovara humusno, umjereno hranjivo, ravnomjerno vlažno, ali dobro propusno tlo bez zimskog prevlaživanja. Prikladan pH je blago kiseo do neutralan, otprilike 5,5–7,0, a na vapnenastim tlima vučike često slabo uspijevaju. Biljke se sade od ožujka do listopada, najbolje u proljeće od ožujka do svibnja ili u jesen od rujna do listopada, kako bi se busenovi do zime ukorijenili. Sadnice se nakon sadnje brže primaju u dubljem, prethodno prorahljenom tlu. Vučike imaju izražen glavni korijen, pa teže podnose presađivanje i bolje napreduju na stalnom mjestu. Preporučeni razmak sadnje je oko 45–50 cm, što odgovara otprilike 4 kom po m². Zalijevanje je važno ponajprije nakon sadnje i u sušnim tjednima, a prevlaživanje korijena rizičnije je od kratkotrajne suše. U posudama se koristi dublja posuda i supstrat s mineralnom komponentom za drenažu. Gnojidba se provodi umjereno, a prikladni su kompost ili uravnoteženo gnojivo s nižim udjelom dušika. Nakon cvatnje uobičajeno se uklanjaju ocvale stapke, kako se biljka ne bi iscrpljivala stvaranjem sjemena i kako bi se potaknuo daljnji rast. Razvijeni busenovi otporni su na mraz otprilike do -29 do -34 °C, a kod mladih nasada korisni su tanak sloj malča i dobra odvodnja. 

Autor: Nikol | Revizija: 22.12.2025