Vrtni kokotić 'Pacific-Serie Galahad' - Delphinium 'Pacific-Serie Galahad' Delphinium 'Pacific-Serie Galahad'

Detaljan opis proizvoda

Vrtni kokotić 'Pacific-Serie Galahad' - bijelocvjetni kokotić iz skupine Pacific Giants, čija se genetska osnova ponajprije temelji na vrsti Delphinium elatum. Ta vrsta prirodno raste na planinskim livadama i u rijetkim šikarama Europe te sjeverne i srednje Azije. Snažan razvoj ove skupine povezan je s američkim uzgajivačem Frankom Reineltom, a u komercijalnoj proizvodnji sjemena serija se pojavljuje i pod oznakom Benary’s Pacific. Biljka oblikuje prizemni busen duboko razdijeljenih zelenih listova, a iznad njega uspravne stabljike koje u vrtu obično dosežu 1,4–1,7 m, dok je širina busena 0,5–0,8 m. Cvjetovi su čisto bijeli, često poluispunjeni, sa svijetlim središtem i na klasu se otvaraju postupno odozdo prema gore. Glavna cvatnja traje u lipnju i srpnju, a nakon uklanjanja ocvalih stabljika može se javiti slabija ponovljena cvatnja u kolovozu i rujnu. Kultivar dolazi do izražaja u pozadini gredica s trajnicama, u seoskim kompozicijama i kao rezano cvijeće, gdje bijela boja djeluje kao smiren protuteža zasićenim plavim i purpurnim tonovima. Treba računati s time da je biljka otrovna ako se proguta, a na cvjetovima se često zadržavaju pčele i leptiri. U susjedstvu se dobro snalaze ruže, božuri, iglice (ukrasni geraniji), monarde, rudbekije i ukrasne trave, koje nadopunjuju strukturu bez prenatrpanosti bojama.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, eventualno u laganoj polusjeni, u zavjetrini i toplijoj mikroklimi, jer vjetar lako lomi cvjetne stabljike. Odgovara mu dublje, humusno i hranjivo tlo, umjereno vlažno, ali dobro propusno, a u težim tlima važni su drenaža i povišena sadnja kako korijenov vrat zimi ne bi stajao u vodi. Sadnja iz kontejnera najčešće se obavlja od ožujka do studenog, uz osigurano zalijevanje u toplim mjesecima. Zalijevanje je najvažnije u vrijeme rasta i zametanja pupoljaka, tlo se ne smije dugo isušivati, a preporučuje se zalijevanje uz korijen bez vlaženja lišća. Gnojidba se dijeli na proljetni početak i prihranu početkom ljeta, a malč od komposta stabilizira vlagu. Rez obuhvaća uklanjanje ocvalih stabljika nisko iznad lišća i jesensko odrezivanje nadzemnog dijela koji se suši. U posudi se koristi dublja tegla s drenažnim slojem i hranjivim, prozračnim supstratom, zalijevanje je češće, a pazi se na zimsko prevlaživanje. Otpornost razvijenih busena na mraz kreće se, ovisno o skupini, otprilike od −25 do −35 °C, a mlade biljke osjetljivije su na zimsku vlagu. Razmak sadnje bira se prema rastu, za niske grandiflorum kultivare 25–30 cm, za više elatum kultivare 50–70 cm (oko 3–9 kom po m²). Otpornost na sušu je niža do srednja. Od bolesti se javljaju pepelnica, siva plijesan, pjegavost lista i trulež korijenova vrata. Od štetnika se pojavljuju lisne uši, puževi, uholaže i larve minera. Prozračna sadnja i čist rez obično smanjuju pritisak bolesti. Kod viših kultivara često dobro dođe neupadljiv oslonac.

Autor: Kristýna | Revizija: 19.01. 2026