Vrba iva 'Kilmarnock' Salix caprea 'Kilmarnock'

Detaljan opis proizvoda

Vrba iva 'Kilmarnock' - povijeni kultivar ive nastao u Škotskoj u 19. stoljeću i nazvan po gradu Kilmarnocku. Riječ je o muškom klonu koji ne razvija plodove, ali se ističe bogatom cvatnjom u rano proljeće. Cijepi se na deblo različite visine, najčešće 120–180 cm, što određuje konačnu visinu stabalca. U zrelosti doseže oko 1,5–2 m visine i sličnu širinu. Krošnja je gusta, pravilno kuglasta do kišobranasta, s dugim, izrazito povijenim jednogodišnjim izbojima koji sežu sve do tla. Listovi su široko jajasti do eliptični, dugi 6–10 cm, s lica tamnozeleni, s naličja sivo pustenasti, fino nazubljena ruba. Najveću ukrasnu vrijednost imaju rese koje se pojavljuju vrlo rano, obično u ožujku i travnju, još prije listanja. U početku su kratke i gusto srebrnasto pustenaste, kasnije se izdužuju na 3–5 cm i zbog upadljivih prašnika poprimaju žućkast ton. Cvatnja je jedan od prvih izrazitih proljetnih prizora u vrtu i pruža pelud pčelama, bumbarima i drugim ranim oprašivačima. Kultivar se koristi kao soliter u manjim vrtovima, predvrtovima ili u šljunčanim sadnjama. Dojmljiv je i u kombinaciji s proljetnim lukovicama, primjerice s procjepkom, šafranima ili narcisima, koji cvatu u isto vrijeme.

Uzgoj: Prikladan je sunčan do polusjenovit položaj, gdje izboji najbolje dozrijevaju, a cvatnja je redovita. Iva preferira svježa do vlažnija, humusna tla s pH od oko 5,5 do 7,5, no podnosi i uobičajene vrtne supstrate. U težim tlima dobro uspijeva ako je osigurano otjecanje suvišne vode, a kratkotrajno prevlaživanje podnosi bolje od dugotrajne suše. Sadnja se provodi od ožujka do studenog, izvan razdoblja jakih mrazeva. Preporučeni razmak sadnje od drugih drvenastih biljaka iznosi najmanje 1,5–2 m, ovisno o širini krošnje. Rez je ključna uzgojna mjera i provodi se neposredno nakon cvatnje, u pravilu u travnju. Jednogodišnji izboji skraćuju se na 2–3 pupa, čime se potiče razvoj snažnih mladih šiba s bogatim resama u sljedećoj sezoni. Bez reza unutarnji dio krošnje postupno se suši, a cvatnja slabi. Otpornost na mraz iznosi oko −29 °C, pa je kultivar potpuno otporan u našim uvjetima, uključujući i više položaje. Tijekom dugotrajne suše mlade mladice mogu se sušiti, inače je biljka općenito otporna na bolesti i štetnike. Malčiranje zone korijena pomaže održati ujednačenu vlažnost i smanjuje rast korova.

Autor: Jana | Revizija: 19.2.2026