Visoki jaglac - Primula elatior Primula elatior

Detaljan opis proizvoda

Visoki jaglac - autohtona europska trajnica šumskih rubova, svijetlih šumaraka i vlažnijih livada, u kontinentalnoj Hrvatskoj česta osobito u brdskim i prigorskim krajevima. Oblikuje prizemnu rozetu eliptičnih, fino naboranih listova, a u proljeće iz nje izrastaju bezlisne stabljike sa štitcem od 8–15 povijenih, zvonolikih cvjetova tople žute boje. Cvatnja najčešće pada u travanj i svibanj, a ovisno o tijeku proljeća može započeti već krajem ožujka. Biljka djeluje nježnije od običnog jaglaca, cvjetovi su obično svjetlijeg tona, a cjelokupni habitus više je „šumski“. U kompoziciji dolazi do izražaja u skupinama ispod listopadnih grmova, među papratima, hostama i proljetnim lukovicama, gdje se nadovezuje na visibabe i procjepke. Rani cvjetovi važni su za pčele i druge oprašivače. Pri rukovanju biljni sokovi kod osjetljivih osoba mogu izazvati iritaciju kože, stoga se preporučuje uporaba rukavica. U zrelosti prizemni dio u pravilu doseže 10–15 cm, u cvatnji 20–30 cm visine i 25–30 cm širine. Nakon cvatnje može razviti sjeme i u povoljnim se uvjetima lako samosije, što omogućuje prirodne „šumske“ sadnje. Prikladan je za prirodne vrtove, ali i za uređene cvjetne aranžmane. Omiljena je biljka vrtnih i šumskih zona, gdje svojim proljetnim cvjetovima unosi radost i svježinu u krajolik.

Uzgoj: Odgovara mu položaj u polusjeni do sjeni, s hladnijom mikroklimom i višom vlagom zraka, a na suncu uspijeva samo uz stalno vlažno tlo bez ljetnog pregrijavanja. Najprikladnije je humusno, propusno, stalno umjereno vlažno tlo s pH otprilike 5,5–7. Sadnja se provodi u proljeće od ožujka do svibnja ili u jesen u rujnu i listopadu, uz razmak sadnje oko 25 cm. Za sklopljen nasad računa se otprilike 9–12 biljaka po m². Zalijevanjem se održava ravnomjerna vlažnost bez zadržavanja vode, a malč od lisnog humusa ili komposta pomaže očuvati strukturu tla. Gnojidba se obično ograničava na proljetni dodatak komposta, a u posudama se koristi blaže gnojivo za cvjetnice. Ocvale stabljike mogu se ukloniti kako bi se potaknuo razvoj novih listova, a dijeljenje busena provodi se nakon cvatnje ili krajem ljeta. U našim je uvjetima visoki jaglac pouzdano otporan na mraz, razvijeni busenovi otprilike do −28 °C. Zdravstvene probleme mogu uzrokovati prije svega prevlaživanje i posljedična trulež korijena, na suhim staništima javlja se sušenje rubova listova, a iznimno lisne uši i puževi. Uzgoj u posudi moguć je u dubljoj teglici s drenažom i humusnim supstratom koji se ljeti ne isušuje, a u vrućim razdobljima pogoduje premještanje u sjenu. Zimska zaštita obično nije potrebna, a kod tek posađenih biljaka za golomrazice pomaže lagano pokrivanje granama četinjača. U uzgoju se najbolje pokazuje mjesto bez dugotrajnog zimskog prevlaživanja i bez ljetne žege.

Autor: Kristýna | Revizija: 06.02. 2026