Virdžinijska iteja LITTLE HENRY 'Sprich' Itea virginica LITTLE HENRY 'Sprich'

Detaljan opis proizvoda

Virdžinijska iteja LITTLE HENRY 'Sprich' - listopadna sjevernoamerička vrsta s vlažnih šumskih rubova, obala i riječnih poloja istočnog dijela SAD-a. Kultivar LITTLE HENRY 'Sprich' otkrio je Richard Feist u Kentuckyju kao spontanu mutaciju kultivara 'Meadowlark'. Na tržište je uveden pod trgovačkim imenom Little Henry, u SAD-u je patentiran 1999. godine, a u Europi je zaštićen pod oznakom EU 9024. U odnosu na stariji kultivar 'Henry’s Garnet' raste niže i kompaktnije te razvija kraće, ali brojnije cvjetne grozdove. U zrelosti obično doseže visinu od 0,6–0,9 m i širinu od 0,8–1,2 m, široko humkastog habitusa s lučno povijenim izbojima. Listovi su usko eliptični, sitno pilasti, tijekom sezone tamnozeleni, a u jesen poprimaju karminsku, purpurnu do vinskocrvenu boju. U lipnju i srpnju razvija guste, blago mirisne, krem bijele klasove duge približno 10–15 cm, koji se lijepo ističu na tamnom lišću i privlače kukce oprašivače. Nakon cvatnje grm zadržava uredan, zbijen izgled, pa se koristi u manjim vrtovima, predvrtovima, kompozicijama vrištine, uz jezerca i u većim posudama. U sadnji se dobro dopunjuje s rododendronima, pierisima, hudikama, paprati, heuherama ili ukrasnim travama fine teksture.

Uzgoj: Uspijeva na punom suncu do polusjene, a u toplijim krajevima dobro se pokazuju svijetla polusjena i zavjetrina, koje smanjuju zimsko isušivanje izboja. Najbolje raste u humusnom, srednje teškom tlu s dobrom drenažom, a podnosi i trajno vlažnija staništa te rubove vodenih površina. Preporučeni pH je 4,5–6,5, a obično se podnosi i vrijednost oko 7,0. Zalijevanje treba biti ujednačeno, osobito u prve 1–2 sezone nakon sadnje, kasnije obično podnosi kraća razdoblja suše, no pri dugotrajnoj suši razvija manje cvatova. Gnojidba se u pravilu rješava proljetnim dodatkom komposta ili sporodjelujućim gnojivom, a malč od kore ili lišća stabilizira vlagu i temperaturu korijena. Rez se provodi nakon cvatnje jer se cvatovi zameću na prošlogodišnjem drvu, obično prorjeđivanjem i uklanjanjem najstarijih izboja pri dnu. Sadnja se najčešće provodi od ožujka do svibnja i od rujna do listopada, a biljke u kontejneru mogu se saditi i izvan tih razdoblja uz redovito zalijevanje. Razvijeni grmovi otporni su na mraz približno do -28 °C, a mlade biljke bolje prezimljuju uz malč. U posudi se koristi zapremina od najmanje 20–40 l, drenažni sloj i zimska izolacija posude. Za skupnu sadnju odabire se razmak sadnje od približno 0,8–1,2 m, a za nizak rub 0,6–0,8 m. Od bolesti se može pojaviti pjegavost lišća, a pri prevlaživanju trulež korijena, dok se od štetnika povremeno javljaju lisne uši ili crveni pauci.

Autor: Nikol | Revizija: 8.4. 2026