Vilino sito - Carlina acaulis Carlina acaulis

Detaljan opis proizvoda

Vilino sito - trajnica iz porodice glavočika, prirodno rasprostranjena na suhim i polusuhim travnjacima, vapnenastim obroncima i planinskim pašnjacima srednje i južne Europe. U vrtu tvori nisku rozetu busenastog izgleda, visine 15–25 cm i širine 25–35 cm, koja u siromašnijem tlu ostaje kompaktna. Listovi su kožasti, duboko urezani i bodljikavog ruba, pa biljka nije prikladna za mjesta po kojima se često hoda bosih nogu. Cvjetne glavice uglavnom su sjedeće ili na kratkoj stapci od 5–15 cm, a ljeti, najčešće od lipnja do rujna, dosežu promjer 6–10 cm. Srebrnasti, opnasto sjajni listovi ovojnice okružuju smećkasto do žutosmeđe središte od cjevastih cvjetova, koje privlači pčele i sitne leptire. Po vlažnom vremenu glavica se zatvara, pa djeluje kao mali „barometar“ kamenjara. Dekorativne glavice primjenjuju se i u aranžmanima, gdje nakon sušenja dugo mjesecima zadržavaju oblik i boju. U prošlosti se korijen koristio u narodnoj medicini, a opisuju se eterična ulja i pričuvni polisaharid inulin, bez zdravstvenih tvrdnji. U kompoziciji djeluje kao grafički naglasak u šljunku i među kamenjem, a lijepo se slaže sa žednjacima, čuvarkućama, vlasuljama, majčinom dušicom, niskim perunikama te u proljeće s presličicama.

Uzgoj: Biljci najbolje odgovara puno sunce i vrlo propusno tlo, idealno šljunkovito do kamenito s dodatkom vapnenca, pH približno 6,8–8,2. U težim glinastim tlima primjenjuje se povišen položaj i drenažni sloj jer zimsko prevlaživanje uzrokuje truljenje srca rozete. Kao malč prikladniji je šljunak od kore, koja zadržava vlagu. Zalijevanje je potrebno uglavnom nakon sadnje i tijekom duge ljetne suše, poslije biljka štedljivo gospodari vodom i sušu podnosi bolje od prekomjernog zalijevanja. Gnojidba je umjerena, u siromašnijem tlu biljka zadržava čvrste listove i čist oblik, dok pri pregnojenosti postaje mekša i slabije obojena. Biljke se sade od ožujka do svibnja ili od rujna do listopada, na razmak sadnje od 25–30 cm, što odgovara približno 9–12 biljaka po m². Vilino sito ne podnosi dobro presađivanje i oštećivanje korijena, pa se za njega bira trajno mjesto. Cvatnja obično nastupa od druge godine, a glavice se mogu ostaviti radi sjemena ili ukloniti prije dozrijevanja roški ako samosijanje nije poželjno. Otpornost na mraz navodi se približno do -20 °C, za suhe zime često i niže, a problem je prije vlaga nego hladnoća. U posudi se dobro pokazuje propusni mineralni supstrat i zimska zaštita od dugotrajne kiše. Zdrave biljke uglavnom su bez problema, kod mladih biljaka mogu se pojaviti puževi, rijetko lisne uši, a pri prevlaživanju gljivične truleži.

Autor: Nikol | Revizija: 21.1. 2026