Velikocvjetna telima - Tellima grandiflora Tellima grandiflora

Detaljan opis proizvoda

Velikocvjetna telima  - dugovječna trajnica za sjenu iz porodice kamenikovki, cijenjena zbog dekorativnog lišća i nježnih cvatova. Potječe sa zapada Sjeverne Amerike, od Aljaske i Britanske Kolumbije preko obalnih područja do Kalifornije, gdje raste u vlažnim šumama, šikarama, podrastu, uz rubove putova i u humusnim tlima ispod drveća. U vrtu oblikuje buseni ili rahle sastojine s prizemnim rozetama listova. Listovi su okruglo srcoliki do bubrežasti, plitko režnjeviti, narovašeni, zeleni, a na peteljkama i plojkama nježno dlakavi. Lisni pokrov doseže približno 25–35 cm, cvjetne stabljike 50–80 cm, a uz dovoljno vlage i oko 90 cm. Od svibnja do srpnja izrastaju uspravne, vitke stabljike s grozdovima sitnih zvonolikih cvjetova. Latice su duboko resaste, a boja se kreće od zelenkastobijele i krem do ružičaste, crvenkastosmeđe i zelenkastosmeđe, ovisno o starosti cvijeta i svjetlosnim uvjetima. Cvjetovi nježno mirišu i posjećuju ih sitni oprašivači. Biljka se primjenjuje kao pokrivačica tla u polusjeni i sjeni, ispod listopadnih grmova i stabala, u šumskim vrtovima, uz staze, zidiće, vodene elemente i u prirodnim sadnjama. Lijepo se slaže s papratima, hostama, heuherama, tijarelama (Tiarella), biskupskim kapicama, plućnjacima, astilbama i brunerama.

Uzgoj: U našim je uvjetima uzgoj jednostavan u humusnom tlu ujednačene vlažnosti. Biljka najbolje uspijeva u polusjeni do sjeni, a na suncu samo na hladnijem položaju i uz stalno svježe tlo. Pogoduje joj vlažnija, šumska mikroklima zaštićena od jakog podnevnog sunca i vjetra koji isušuje. Tlo treba biti rahlo, humusno, bogato lisnatim kompostom, propusno, svježe do vlažno, s pH približno 5,5–7,0. U teškom tlu pomaže dodatak komposta i sitnog drenažnog materijala, a u suhom tlu lisni kompost i malč. Sadnja se provodi od ožujka do svibnja i od rujna do listopada. Za neprekinuti pokrov sadi se 6–9 komada po m², uz razmak sadnje 30–40 cm. Nakon sadnje važno je redovito zalijevanje, ukorijenjene biljke u sjeni podnose kraće sušno razdoblje, no najbolje rastu bez ljetnog presušivanja. Gnojidba treba biti umjerena, a u proljeće je prikladan kompost ili lisni kompost. Malč od lišća, sječke ili sitne kore štiti plitko korijenje i naglašava šumski karakter staništa. Nakon cvatnje cvjetne se stabljike mogu ukloniti ako se ne želi samozasijavanje. Stari i oštećeni listovi uklanjaju se rano u proljeće. U posudi uspijeva u polusjeni, u humusnom supstratu i uz redovito zalijevanje. Otpornost na mraz iznosi približno −20 °C do −25 °C. Moguće probleme predstavljaju puževi golaći, pipe (Otiorhynchus), lisne uši, pjegavost lišća, pepelnica pri suši te trulež u prevlažnom, slabo prozračnom tlu.

Autor: Kristýna | Revizija: 30.06. 2026